- Bojim se da je ta supstanca razorena i da se teško može obnoviti. Ti novinari su danas došli do dobne granice kada više ne mogu da vuku, a nijesu imali priliku stvarati nasljednike.Sada je prevladao sasvim drugi tip novinarstva, drugog shvatanja i to je šteta sa kojom se bolno suočavamo kao konzumenti medija. Površnost, neprovjerene informacije, jurnjava za „prvom loptom", uzimanje samo onoga što je vanjski efekat - to je uništilo novinarstvo. Danas je važnije koji broš na reveru ima Jadranka Kosor, nego šta ona radi, šta je ili nije napravila u svom poslu.
Ako nas to može utješiti, mislim da je to svjetski trend. Dobrih novinara je sve manje i u Njujork tajmsu i u Gardijanu. Evo, Independet je nedavno kupio neki Rus za jednu funtu, a bije ga glas da je „mafiozo" .
- Bukvalno je to pad profesije. Došlo je do velikih promjena. Globalizacija je okrupnjavanje na svim područjima, a zahvatila je i medije. Jedan teoretičar još 80-ih godina prošlog vijeka je predvidio da će svi vlasnici medija jednog dana stati u jednu sobu. To se obistinilo i prije nego što je mislio. Koncentracija tog vlasništva je izuzetno velika, a korporativno vlasništvo ima svoju logiku koja je sasvim drugačija od onih naših „umjetničkih radionica" koje smo imali prije.
-Ta logika je pojela novinarstvo u tim tzv. integrisanim redakcijama, u konvergiranom novinarstvu. Od novinara se traži informacija jednako vrijedna za tri, četiri, pa i pet platformi koje izdavač nudi tržištu. Zato novinar nema vremena za ozbiljan posao, već samo da „zagrebe po površini", a zbog zanimljivosti se forsiraju vanjski efekti, neka „sočna" izjava... Što bi rekao kolega Remzi Lani iz Albanije - na sceni je banalizacija medija, prava diktatura banalnosti.
