Naučnici su analizirali kako se lipofilna jedinjenja, uključujući DDT, PCB, PBDE, HCH i CHLD, akumuliraju u salu morskih sisara i kako se ovi zagađivači prenose sa ženki u laktaciji na njihovo potomstvo.
Naučnici su prikupili uzorke placente, krvi i mlijeka parova delfina majka/dijete da bi procijenili dinamiku prenosa zagađivača od majke. Studija je mjerila početne nivoe POP-a, koji su pojedinačno varirali, a bili su povezani sa uzrastom i reproduktivnom istorijom ženki.
Davn Noren, vodeći autor studije, navela je u izjavi Nacionalne uprave za okeane i atmosferu (NOAA) da novorođenčad delfina dobijaju najveću koncentraciju „zagađivača“ ubrzo po rođenju, a to je vrijeme kada su najranjivija.
„Sisari se i dalje neurološki razvijaju nakon rođenja, tako da je velika izloženost u ranoj fazi i velika briga za njihov dalji razvoj“, dodao je Noren.
Prema istraživanjima ovim POP-ovima, zagađivačima, je potrebno mnogo vremena da se razgrade u životnoj sredini i da se bioakumuliraju u lancu ishrane jer se skladište u masnom salu morskih životinja.
Sa porastom zagađenja morskih voda koncentracija ovih supstanci postaje sve viša u tijelima životinja zbog lanca ishrane, uključujući delfine i druge morske sisare.
„Istraživanjem je primijećeno da su se koncentracije u serumu i mlijeku majke delfina smanjivale tokom vremena dojenja dok su se nivoi POP u njihovim bebama povećavali“, rekao je Noren.
Ovi nalazi su pružili važne informacije o tome kako se zagađivači šire u okeanu i pomogli da se razume opasnosti zagađenja po delfine, ali i mlade kitove.
