Danas se još jednom ispostavilo da je Mandić održao to ‘obećanje’.
I pritom, dok bi njegovi koalicioni partneri ranije i pokušavali da ‘našminkaju’ stvarnost i predstave lidera NSD proevropskim akterom, a njegove političke saborce kao one bez kojih nema potrebnih reformi – ovih dana kao da se više ni ne trude.
Naravno, Mandić i današnjim manevrom - koji dolazi nekoliko sati pošto ga je sud oslobodio optužbi za učešće u državnom udaru - želi izazvati po mogućnosti što žešću reakciju suprotne strane. I, naravno, potom je predstaviti kao onu koja ne želi 'pomirenje', uz ostalih nekoliko floskula kojima barata otkako se ustoličio.
Dok je, s početka angažmana na jednoj od tri ključne državne funkcije, poručivao kako je Crna Gora pomirena, Mandić je istodobno počeo da koristi narativ o Skupštini kao “domu naroda”, a u decembru se ukazivao sa pressa povodom pobjede Srpske napredne stranke u susjednoj državi.
Nijesu se njegovi partneri naročito potresli zbog toga, ali ni zato što im MUP Srbije i dalje ne odgovara na upit da li Mandić ima državljanstvo Srbije. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović tek povremeno dođe u Skupštinu, odgovori kako se Beograd ne oglašava i slegne ramenima.
Mandić je potom u kabinet unio trobojku – no, na njoj nije bilo grba Crne Gore. I dok je opozicija pitala kakva je to zastava, njegovi partneri nijesu se mnogo interesovali tim povodom.
Dio opozicije tim je povodom SDT-u podnio i krivičnu prijavu – ali, ko se više i sjeća toga…
U međuvremenu, zbog Mandića i posjete koju je tada u Skupštini priredio predsjedniku BH entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku, Crnoj Gori stigla je i protestna nota iz Sarajeva. Promovisan je tokom te posjete i ‘srpski svet’, Dodik je mahao sa tri prsta, no uprkos svemu – ministar vanjskih poslova nevješto je u Skupštini pokušao da ubijedi poslanike kako protestna nota iz BiH nije stigla. Ili da oni ne mogu dokazati da je stigla – nije ni njemu vjerovatno bilo najjasnije na koji je način želio oponirati nečemu što je bilo potvrđeno iz Sarajeva.
Premijer Milojko Spajić tih nas je dana ubjeđivao kako su Mandićeve poruke umjerenije od Dalaj laminih.
Kada se na dnevnom redu našla inicijativa za smjenu Mandića – kompletna većina bila je protiv nje.
Nakon toga uslijedila je nova protestna nota. Opet iz Sarajeva. Razlog – Mandićeva izjava sa ‘svesrpskog sabora’ u Beogradu, o dvije države, Srbiji i – Republici Srpskoj.
Pošto je premijer Milojko Spajić, ne baš direktno, kazao kako će Crna Gora glasati za Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, Mandić je to odmah dočekao najavom da će oni inicirati Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Ali u crnogorskom parlamentu.
Osim albanskih subjekata, svi iz većine podržali su rezoluciju, a Mandić je pozvao “prijatelje iz Beograda i Banjaluke” da na Petrovdan dođu u Crnu Goru. No, prije prijatelja iz tih gradova, iste su večeri stigle reakcije Zagreba, pa i danas strijepimo od toga da li će nam Hrvatska praviti problem u nastavku evropskih integracija.
Ironično, novi problem – koji može imati ozbiljne konsekvence – nastao je tek koji dan po dobijanju IBAR-a. Dok su iz Vlade ubjeđivali međunarodne faktore kako je usvajanje rezolucije bitno zbog ‘reformi’, koje valjda žele obaviti sa Mandićevom koalicijom, hrvatske vlasti nijesu imale nimalo razumijevanja. No, Spajićevi će ministri i danas istaći kako “žele da vjeruju” da nas Hrvatska neće blokirati.
Uporedo sa tim, Mandićevi su predsjednici opština nastavili sa nacionalističkim ispadima. Od Marka Kovačevića u Nikšiću do Darija Vraneša u Pljevljima. Pritom, svi oni ne bi ni bili na tim pozicijama da ih na njima ne drži podrška Evrope sad, Demokrata…
Ipak, kako to već slušamo u kontinuitetu – od Podgorice do Andrijevice – bolje je i tako i sa takvima, “nego da se DPS vrati na vlast”.
U međuvremenu je iz ostatka većine ćutke ispraćena odluka o dobitnicima Trinaestojulske nagrade, pa i prekjučerašnje zahvaljivanje Vučiću zbog lubenica iz Zete. Nema više ni onih usputnih reakcija kako su to nebitne poruke i faktori. A i kako bi neko to više mogao tvrditi – jer, upravo će partija Milana Kneževića, zajedno sa Mandićevom, uskoro preuzeti i neke od ključnih funkcija u Vladi.
Crna Gora tone sve dublje u nacionalizam. Ideje koje neminovno unose dalji razdor konstantno se množe i sada o njima, kao o svom cilju, otvoreno govore najviši državni zvaničnici. Upravo je tako bilo i sa današnjem Mandićevom izjavom o kapeli na Lovćenu. Ni povodom nje se baš niko od njegovih partnera neće naročito uzbuditi.
A što se Mandića tiče, on je sve jasno najavio još jesenas - ciljevi ostaju isti, samo će do njih stići različitim putevima.