Zapravo, u pitanju je dio izmjena na kojima već neko vrijeme insistira Mandić, a koje se odnose na izmjenu člana 13, u kojem su definisani službeni jezik i oni koji su u upotrebi.
Već smo u nekoliko navrata predočili kako Mandić, ali i dobar dio aktuelne većine, žele da na bazi rezultata popisa i srpski bude uvršten u Ustav kao službeni jezik, zajedno sa crnogorskim.
Takođe, ranije smo naveli i koji je put do toga. U najkraćem, prvo bi trebalo da izmjene podrže dvije trećine poslanika, a ako se to dogodi, onda bi sve moralo biti verifikovano na referendumu, i to uz podršku tri petine ukupnog broja upisanih birača.
20S tim u vezi, Mandić je najavio kako će pokrenuti širi politički dijalog o svemu, a njegov partner iz većine, premijer Milojko Spajić i da izmjene članova Ustava dolaze u obzir samo ako bude opšteg konsenzusa.
Međutim, Mandić ima i ‘plan B’, a predstavio ga je juče. Ne rezultira li dijalog konsenzusom, njegovo rješenje je – ustavotvorna skupština.
No, pitanje je da li zaista postoji osnov za biranje ustavotvorne Skupštine? I, kako to uvijek biva u Crnoj Gori, političari će vjerovatno na to pitanje odgovarati potpuno različito.
Jer, uslovi uspostavljanje ustavotvorne skupštine nigdje nijesu definisani. Ipak, praksa, o kojoj govore pravni udžbenici, politička teorija, ali i istorija, uglavnom nalaže da se ona bira isključivo u momentima velikih prevrata ili drastičnih promjena u uređenju – počev od osnivanja ili sticanja nezavisnosti država, sve do situacija kada se dešavaju revolucije i pučevi.
I, kako to ime kaže, zadatak te skupštine je isključivo da donese Ustav.
Pritom, ustavotvorna skupština formira se na izborima.
I najzad, da li rezultati popisa – za koje i sami političari već pola mjeseca govore kako nijesu donijeli veće promjene u odnosu na onaj iz 2011. godine – mogu biti osnov za raspisivanje izbora kako bi bila uspostavljena konstituanta?
Čini se kako će na to pitanje sljedećih dana ipak morati da odgovore stručnjaci iz oblasti ustavnog prava.
