Danas i ta glumljena skromnost zvuči superiorno u odnosu na fenomene i ličnosti koje pratimo povodom nastupajućih predsjedničkih izbora.
Predstavnici stranaka parlamentarne većine će imati više predsjedničkih kandidata.
Stari kadrovi, okićeni titulama četničkih vojvoda i ovjenčani slavom izgubljenih ratova i neuspješnih bojkota, nasilnih akcija i političkih bitaka, ne mogu prepustiti mladim populistima da ih i ovoga puta ignorišu i marginalizuju.
Zato je g. Mandić kandidat, iako ima dvojno državljanstvo i bez obzira na to što ga g. Eskobar neće primiti na razgovor i na prigodno slikanje.
Ali se gospoda Spajić i Bečić mogu otisnuti do Distrikta Kolumbija i slikati se sa pomenutim američkim zvaničnikom. Uz to su nesporno mlađi od kandidata DF – što je sasvim dovoljno za zaključak da su njih dvojica – bez ulaženja u suštinu i bez teških pitanja – “umjereni” kandidati.
“Umjerenost” je tako lako dostižna u današnjoj Crnoj Gori. Nekoliko fraza, mudro ćutanje i osmjesi na fotografijama. Voilà!
Nećemo gubiti vrijeme na kontroverze koje prate kandidaturu g. Spajića. U normalnim prilikama i u državi koja funkcioniše, on ne bi više mogao biti kandidat.
Kandidatura g. Bečića je, s druge strane, akt samoodbrane. Poslije (antiustavnog!) pokušaja sa penzionisanim surogatom Lekićem, Bečić i Bogdanović ne mogu dozvoliti da opet budu puki posmatrači. Odbijanje Evrope sad da usliše njihovu javnu molbu i da prime u koaliciju ukazalo je na pogubnost (samo)izolacije Demokrata.
Tako da će parlamentarna većina od 41 imati bar tri kandidata. Time će im prvi krug predsjedničkih izbora – jer sva trojica računaju da će biti i drugog kruga – poslužiti da se prebroje unutar svojih redova. Ko bude najuspješniji, dobiće i naklonost Beograda i srpske crkve. A to su vrlo značajni momenti – i za drugi krug predsjedničkih i za buduće parlamentarne izbore.
Međusobna jetka optuživanja i prozivke, medijsko blato i uvrede, nadaju se sva trojica, ispeglaće Vučićeve službe i Perićevi svještenici u Crnoj Gori. Ujediniće ih i protivkandidat suverenističkog bloka, takođe. Ta je motivacija tradicionalno najjača.
Predstavnici stranaka opozicije će imati jednog ili više kandidata.
Prvo bi bilo logično, a drugo znak (velike) slabosti.
Dileme tog “bloka koji više ne postoji” vezane su za novu kandidaturu predsjednika Đukanovića. Sva je priča u tome.
Zagovornici i promoteri teze o “počivšem suverenističkom bloku” su, po pravilu, oni koji i traže drugog kandidata – umjesto ili pored Đukanovića, manje ili više umješno.
To je, svakako, legitimno. Koliko je pametno i promišljeno, drugo je pitanje.
Ostaje jedno jednostavno, a suštinsko i dobronamjerno pitanje: ukoliko suverenističkog bloka zaista “više nema”, na čiju pomoć i podršku računaju oni koji zastupaju takvo stanovište? Kojim narativom (tj. kampanjom, porukama, idejama) će promovisati zajedničkog kandidata koji, po njihovoj logici, i nije zajednički kandidat, jer tog bloka više nema? To bi bilo interesantno saznati, ako se odgovor uopšte zna – i to što prije, jer vrijeme curi …
(Ovom, a ni budućim prilikama se nećemo osvrtati na, srećom, usamljene ideje o bojkotu – jer su one, osim što su defetističke i saboterske, i stupidne.)
I, dok čekamo da se konačno, u posljednjim danima koje predviđaju pravila, definišu kandidati, dvije finalne opservacije:
Prva, vezana za kandidate vlasti.
Njihova je slabost, pored drugih, ovdje pomenutih i nepomenitih, što Crnoj Gori ne donose niti jedan novi kvalitet, novu ideju, novi okvir koji može donijeti političku i socijalnu koheziju i zajedništvo.
Ili, jasnije: posljednje dvije i po godine nisu pokazale taj kapacitet kandidata i njihovih političkih programa.
Druga, koja se odnosi na predstavnike opozicije.
Ako Đukanović nije kandidat – najveća prednost i vrijednost izabrane alternative ne bi smjela biti baš ta situacija – što, eto, Đukanović ne želi ili ne može biti predsjednički kandidat.
To nije dovoljno za kredibilni politički program i za nastup koji se može nadati uspjehu.
Ili je, možda, najkredibilniji onaj što je kazao da sada, unutar bloka kojeg tobože više nema, “svako može biti predsjednički kandidat, pa i ja”!
Kako smiješno piše “Nemojte mene, drugovi!” …
