I kada govorite o drugome na neki način pričate o sebi. Tako je nedavno tranazicioni pobjednik, suvlasnik dnevnika Vijesti, televizije Vijesti, radija Vijesti, portala Vijesti, nedjeljnika Monitor – obračunavajući se u svom mediju sa Đukanovićem - najviše govorio o sebi i sopstvenom moralu.
Da, riječi vas uvijek izdaju. Tako i Račundžiju: kada govori o drugima, laže i o sebi i drugima. Ćutao sam dugo, ne želeći da pljujem po nekim starim vremenima i zajedničkim druženjima, pokušavajući da ne prljam sjećanje na trinaest godina života u Monitoru; tvrdoglavo čuvajući iluziju da je nekad, makar za zeru i makar na početku, valjda bilo neke ideje i misije, malo čojstva i nečega plemenitog mimo gole pohlepe, ličnog interesa i prljavih podmetanja.
Puštio bih Račundžiju da se nadima i podriguje prenajeden parama i lažnim mesijanstvom. Puštio bih ga i da nastavi sa opanjkavanjem, sve dok mu vlastite intrige kao riblja kost ne zaparaju grlo. Mala je ovo zemlja, zna se ko je ko i ko je šta.
Ali, neće ono mene da pušti: seljački lukavo izbjegavajući da u optužbama kaže moje ime u stvari legitimiše sebe - Miodrag Perović, paramedijski manipulant. Zapanjen što izranja istina o carstvu poroka koje je pravio, Račundžija se očajnički trudi da mrežom laži kreira virtuelnu realnost. Prosto: blaćenjem drugih glumata siromašnog profu-žrtvu-medijskog mesiju kojeg satire strašna mašinerija režima. Ja mu tu dođem kao zamajac; kako ono reče račundžija - „ideolog koga je vrbovao organizovani kriminal“. A oni sve to otkrili i onda me brže-bolje smijenili iz Monitora...
Račundžija se nikada nije odlikovao nekom kreativnošću u pisanju, ali jeste pokazivao zavidnu umješnost u smišljanju spletki i izvrdavanju istine. Zato me čudi ovakva banalnost, neinventivnost lažinjanja, jer sve je lako provjerljivo: nakon šest godina, što kao glavni urednik, što kao direktor nedjeljnika, sam sam se povukao, podnoseći ostavku, zamoren i umoran. I razočaran, ali to je druga i duga priča.
Ako me je stvarno (uh!) vrbovao organizovani kriminal - onda će biti da je glavni mafijaš bio upravo jedan od glavnih vlasnika Monitora. Ako su još i neke pare uplaćene - biće da ih je, po navici, račundžija prigrabio.
Njihov problem u obračunu sa mnom je što oni moraju da smisle laž, meni je dovoljno da govorim istinu. Da se Račundžija sjeća sopstvenih tekstova, znao bi kakvu mi je odu zahvalnosti tada skovao kao predsjednik Upravnog odbora nedjeljnika. U Monitoru sam nakon svega ostao još dugo, pišući iz sedmice u sedmicu, što se prostim pregledom brojeva nedjeljnika do kraja 2006.godine lako da potvrditi. Đe je smjena, đe je otkaz?
Bojim se da je Perovićeva svaka istina kao i ova laž u kojoj sam ga uhvatio. Ej, pedagog, humanista, univerzitetski profesor? Nije to nemoralno, to je odsustvo društvene vrijednosti, to je - amoralno. Od osnovnih računskih operacija, račundžija je, usavršio samo dvije: oduzimanje od drugih i množenje vlastite pohlepe. Neka su mu proste i pare i jare, čak i lični napadi, ali me zaista mučnina hvata od pomisli da taj i takav želi da se naprasno predstavi kao moralna gromada.
Ne potcjenjujem ja Perovića, iako on zna da mi znamo da laže; iako on zna da čak i njegovi bližnji znaju da laže. Ne lovi on agente tajnih službi, izdajnike, špijune iz osjećaja pravde ili brige za društvo i državu. Ne, priča o zavjerama je samo smokvin list koji služi da prekrije golotinju laži medijskog tajkuna...
U osnovi svega je tragikomični pokušaj medijskog spinovanja, želja da se odgode pitanja koja su počela da se pojavljuju u njegovim noćnim morama. Pitanja poput ovoga: Kako je profesor univerziteta, disident i borac za ljudska prava, uspio tokom dvadesetogodišnje vlasti diktatorskog režima da zgrne milione eura, kupi nekoliko stanova, među njima bar jedan, pazi-Boga-ti, baš u zgradi koju je napravio brat Mila Đukanovića? Ko je, kako i za koga šticovao; ko je kome prodavao prioritetne akcije naše drage Banke? Može i ovako da se formuliše, ukoliko odbrana bude imala primjedbu: Kako je novopečeni biznismen sa petsto maraka mjesečne plate zaradio prvi milion? Kada je onomad premijer Račundžiji parom pomagao osnivanje dnevnika – a Račundžija o tome mudro ćutao - da li su i tada režimske pare bile krvave, a vlast diktatorska?
Suviše pitanja... A, ima toga još; kako kaže ona izvikana pjesma, prikladna za ovu crnogorsku tranzicionu sapunicu: „Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta...“
Iako sam analitičar (i ideolog) ipak ne mogu da procijenim što sve nosi ovo vrijeme velikog suočavanja. Recimo, ne znam kako će se okončati politički Perovićev obračun sa nekadašnjim poslovnim partnerom Đukanovićem. Vidim da se Račundžija mudro sakrio iza suknje, čekajući da neko drugi odradi AB revoluciju, part two. Tako bi gumicom izbrisao vrijeme bliskosti sa onim koga danas nježno zove - zvijer.
Takođe ne znam – iako sam analitičar (i ideolog) - hoće li nadležne institucije (čitaj: tužilaštvo) ikada procesuirati ove častoljupce koji su krali, varali i zloupotrebljavali prijatelje a medije koristili za zadovoljavanje vlastite, neutažive, pohlepe za novcem i uticajem. Stvarno, da li u krupne ribe spadaju i medijski magnati?
Jedno mi je ipak, kao analitičaru (i ideologu) kristalno jasno: tipovi koji valjaju besprizorne laži o medijskom misionarstvu i žrtvovanju - niti su novinari niti intelektualci. Na žalost, riječ je o paramedijskim manipulantima kojima vlastiti mediji služe kao mačuge u tuči ili za iznudu na ulici. Tužno je, a za crnogorsko društvo dugoročno štetno, što to i danas nesmetano rade ljudi koji su, koliko juče, imali šansu, ali i obavezu da budu moralni uzori mlađim generacijama.
Draško ĐURANOVIĆ
