Direktor građanskih inicijativa u MANS-u, Zorica Ćeranić, saopštila je da je krivičnu prijavu potpisalo oko šest hiljada radnika i građana, svjedoka krivičnih djela i uništavanja preduzeća, koja su prošla kroz stečaj i privatizaciju, prenosi MINA-BUSINESS.
»Dokumentacija dostavljena MANS-u pokazuje da je stečaj u velikom broju tih preduzeća uveden na nezakonit način, kao što je u slučaju andrijevačkog preduzeća Termovent stečajni postupak uveden na osnovu telefonskog poziva«, kazala je Ćeranić na konferenciji za novinare.
MANS će krivičnu prijavu podnijeti u ime bjelopoljskih preduzeća Imako, Mladost, »Špiro Dacić« i Lenka, beranske Polimke, andrijevačkog Termoventa, pljevaljske Šuplje stijene, Optela, Građevinara, »Velimira Jakića« i Ugostiteljstva, rožajskog Gornjeg Ibra, Šumarskog preduzeća, Rotexa, Ibarmonda, Kristala, Dekora i Famoda, kolašinskog Ski centra Bjelasica i Impregnacije drveta, žabljačkog Ski Centra Durmitor i »Vukmana Kruščića«, cetinjskog Oboda, Trgoprometa i Košute, podgoričke Mljekare, nikšićke Livnice, hercegnovskog Novog Prvoborca i kotorske Rivijere.
Ćeranić tvrdi da su odgovorni u sudovima u većini slučajeva svjesno odugovlačili stečaj, kako bi se umanjila stečajna masa i vrijednost preduzeća koje je kasnije prodato. Vrijednost preduzeća je, prema njenim riječima, umanjivana i raspisivanjem velikog broja tendera, pri čemu je početna cijena na svakom narednom bila snižavana.
Predstavnik Mljekare Podgorica, Mato Laković, kazao je da najveći krivci za »sahranu« crnogorske ekonomije rade u Vladi, dok se većina radnika iz privatizovanih preduzeća nalazi na ulici.
»Najodgovorniji za ovakvo stanje su bivši premijer i ministar poljoprivrede, Milo Đukanović i Milutin Simović«, poručio je Laković.
On je podsjetio da podgorička Mljekara ne radi od aprila 2009. godine, od kada su radnici u više navrata organizovali proteste tražeći obnovu proizvodnje, isplatu zaostalih dugovanja i realizaciju socijalnog programa.
Zaposleni u Mljekari su u petogodišnjem periodu prije prekida proizvodnje umjesto zarada primali bonove, za koje su tvrdili da nijesu iznosili ni 40 odsto prosječnog primanja u zemlji. Radnicima tri godine nijesu uplaćivani ni doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje, dok im uprava, pored zarada za 2008. i 2009. godinu, dugovala i tri iz 2005. godine.
Zaposleni su za teško stanje u koje je dovedena Mljekara optuživali podgoričku kompaniju Eksal /Exal/, koja je njom gazdovala od 1999. godine. Oni su tvrdili da je vlasnik Mljekaru doveo do ekonomskog sloma i potpune obustave proizvodnje, ugrozio egzistenciju radnika i njihovih porodica, a tržište uskratio za domaći i zdravi proizvod.
U međuvremenu imovina Mljekare je više puta nuđena na prodaju, a njena početna cijena svaki naredni put značajno je sanjena zbog slabog interesovanja potencijalnih kupaca i neuspjelih tendera.
Predstavnik Novog Prvoborca, Zahid Hodžić, kazao je da bi na ročištu, zakazanom za srijedu, trebalo da se utvrdi da li je u toj kompaniji sprovedena reorganizacija kroz stečaj ili će biti proglašen njen bankrot.
»Radnicima bi više odgovaralo da se proglasi bankrot, jer bez prodaje nekretnina ne mogu naplatiti svoja potraživanja«, saopštio je Hodžić i dodao da se radi o drugom stečajnom postupku, koji je u hercegnovskoj firmi pokrentu prošle godine, dok je prvi uveden još 1994. godine.
On je podsjetio da je kompanija Inteh Montenegro, crnogorska ćerka ruske firme Inteh Moskva, 2007. godine otkupila oko 3,5 miliona EUR dugova Novog Prvoborca i postala vlasnik 42 odsto akcija hercegnovskog građevinskog preduzeća.
»Oni su, međutim, bili nezainteresovani za napredak i poslovanje Novog Prvoborca i samo ih je interesovala imovina, posebno na atraktivnim lokacijama, čijom prodajom se može višestruko profitirati«, rekao je Hodžić.
On je naveo i da je strateški partner od preuzimanja preduzeća davao radnicima nezakonito otkaze i proglašavao ih tehnološkim viškom, a da im pri tom nije isplatio otpremnine.
Radnici Novog Prvoborca više puta su štrakovali, nezadovoljni odlukom uprave preduzeća da ih, i nakon sudskih presuda u korist zaposlenih, proglasi tehnološkim viškom. Oni traže isplatu zaostalih zarada, naknada za tople obroke, prevoz i regres, kao i otpremnina od po 500 EUR po godini rada.
Stečajni postupak je u nekadašnje pljevaljsko preduzeće »Velimir Jakić«, prema riječima njegovog predstavnika, Vladimira Klačara, uveden 2003. godine, dok je 598 radnika poslato na Biro rada.
»Kompanija u stečaj nije otišla zbog nerada, jer smo mi dobro poslovali i imali smo dobru proizvodnju«, kazao je Klačar.
On je dodao da je kompaniju 2006. godine kupila podgorička Vektra, biznismana Dragana Brkovića, za 1,6 miliona EUR. Kompanija je prodata nakon deset neuspjelih tendera, pri čemu je njena vrijednost obezvrijeđena, s obzirom da je početna cijena na prvom tendera bila 11 miliona EUR.
»Kompanija je konačna prodata 2007. godine, kada je i likvidirana. radnicima nijesu isplaćene otpremnine, nadoknade ili akcije, niti im je ostavljena mogućnost zaposlenja. Oni su jedino dobili mjesto na Birou«, rekao je Klačar.
Privredni sud u Bijelom Polju krajem maja je, na zahtjev OTP faktoringa, uveo stečaj u "Vektru Jakić". Stečaj je uveden zbog neizmirivanja kreidta od 74 miliona EUR, koji je banka odobrila Vektri Montenegro, a gdje je "Vektra Jakić" bila žirant.
Predstavnik rožajskog Gornjeg Ibra, Fadil Avdić, saopštio je da je u to preduzeće stečaj uveden 2003. godine, dok ga je kao društveno preduzeće 2007. godine otkupila Vlada.
»Stečaj traje već devet godina, što obezvrjeđuje akcije preduzeća. Poslovni prostori, koje je Gornji Ibar imao širom bivše Jugoslavije, rasprodati su bez znanja radnika. Ne znamo ni kome je, ni za koje pare prodata ta imovina«, kazao je Avdić.
On tvrdi da je Vlada, prilikom kupovine preduzeća, obećala da će pokrenuti proizvodnju, a zaposlene vratiti na posao, što se ni do danas nije desilo.
»Stečaj je uveden da bi neko ostvario lični interes i da bi se i dan danas pljačkala firma. Tražimo da Vlada, stečajna uprava i Savez sindikata preuzmu odgovornost«, naveo je Avdić.
