Strastveni fotograf amater, snimao je često i puno, ali nije jednako revnosno razvijao filmove, nego je čekao da ga na to “natjera” njegov prijatelj Ivo Eterović. Najomiljenija mu je bila sepia, tehnika fotografije u žućkastom tonu, pa je tako jedini svoj autoportret snimio upravo u toj tehnici. Najviše je volio da mu pozira Jovanka, ali je na službenim putovanjima birao kadrove znamenitosti, protokola, snimao djecu pored ceste, ljude koji su ga dočekivali...Globus prvi objavljuje dio nedavno otkrivene, privatne zbirke fotografija što ih je 60-ih i 70-ih snimio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito.Ove fotografije koje gledate u Globusu autorski potpisuje fotograf Josip Broz Tito. Nedavno pronađene, ovo je njihova premijera, snimljene su sedamdesetih godina prošlog vijeka i većina ih je nastala spontano jer je Tito volio snimati za svoju dušu, ponekad “turistički”, ponekad zato što mu se neki detalj svidio, ali kameru je gotovo uvijek nosio sa sobom.
Može se zamisliti ushićenje ekipe stručnjaka Muzeja istorije Jugoslavije kada su prije mjesec dana pronašli - polaroide i fotografije čiji je autor Josip Broz, a koje su dosad bile potpuno nepoznati. Naravno, oduvijek se znalo da je Tito volio snimati, ali nije se znalo gdje su sve završili njegovi snimci, što je s materijalima koji nisu razvijeni...
“U materijalu koji nam je ostao nakon preseljenja Arhiva Josipa Broza pronašli smo 473 filma leica formata i oko 200 polaroida. Bili su u kutijama iz Arhiva što je bio pogođen za vrijeme bombardovanja 1999., a bile su na niz lokacija... Lani smo počeli seliti taj materijal i tako smo u jednoj kutiji nedavno našli i ove filmove...”, priča Momo Cvijović, kustos izložbe koja se otvara u Beogradu .
“To je jako mnogo filmova, zamislite svaki film puta 36 snimaka, ali nažalost mnogi su lošeg kvaliteta, posebno kolori koji su manje izdržljivi od crno-bijelih fotografija”, dodaje Cvijović. Zub vremena u tom je smislu učinio svoje pa je dio Titova opusa neupotrebljiv...
Za Tita je poznato da se fotografijom bavio još tokom Drugog svjetskog rata I da je imao i svoj fotoaparat koji je bio izložen u Muzeju u Drvaru. Bila je to njegova prva kamera. “Za prošlog rata javio nam se neko s ponudom da kupimo tu kameru iz Drvara”, kaže Cvijović. Tito je jako volio fotografiju, imao je laboratorije i sam je razvijao filmove, znao je snimati i filmove na super 8. Neke su fotografije ostale i na Brionima, ali je ipak ova nedavno pronađena kolekcija najveća i vrlo dragocjena. Osim toga pokazuje raznolikosti Titovog fotografskog interesa jer je snimao i u zemlji i na putovanjima, u svojim vilama bilježio je sasvim obične, svakodnevne poslove, uobičajeno održavanje vrta i terase, volio je snimati životinje, naročito pse.“Tito je snimao razne motive. Uglavnom je to priroda, gradovi, pogled s Vange. Ljude kao pojednice nije mnogo snimao, uglavnom samo Jovanku, snimao je rado i Krležu i Belu, a na nekim fotografijama je i Aleksandar Ranković. Divne su fotografije gdje je snimao ljude koji su ga dočekali na nekim svečanostima, pa se na njihovim licima vidi veselje i uzbuđenje što ih on snima... Takva je jedna slika vojnika na rampi uzbuđenih što poziraju baš Titu, a na drugoj je i sam Tito s njima, valjda ga je Jovanka snimila...”, opisuje neke kadrove Momo Cvijović.
Pronađene fotografije razvrstali su u grupe nazvane “Moja Jovanka”, “Moj Krleža”, “Moje rezdidencije”, “Moja putovanja”, “Moji psi”, “Moji otoci”...“Osobno mi se jako sviđaju Titove fotografije na kojima je Jovanka, nekako se osjeća koliko je volio”, dodaje Cvijović.Tito je bio i član Fotosaveza Jugoslavije, imao je i nekoliko izložbi u Mostaru i Sarajevu. Bio je jedan od rijetkih državnika, i tada i danas, koji je imao fotoaparat oko vrata. “Bavljenje fotografijom Titu je bio i do kraja ostao omiljeni hobi. U Muzeju očekuju veliku posjetu izložbe, a snimci će biti i dragocjena građa za rad sociologa, kulturologa, istoričara, toliko značajnija što je ove godine 30. godišnjica Titove smrti. “O Titu kao umjetniku nisam mnogo razmišljao. Za ponešto od toga moglo bi se reći da je amaterski pristojno. Izuzetno rijetko, slučajnošću ili božjom promisli, nešto ispadne i ‘ludo’. Ali sve se to ruši i ‘raste’ pred činjenicom da je autor Josip Broz Tito. Više od umjetničke vrijednosti, tu uzbuđenje izazivaju izabrani motivi na fotografijama, ličnosti ili teme, atmosfera i način na koji portretira likove. To je odličan materijal za potpunije upoznavanje jedne takve osobe kao što je Tito“, kaže Cvijović.
Postoji i grupa fotografija koje su u Muzeju nazvali “Od Vardara pa do Triglava” gdje su snimke Ohrida, Zlatibora, najviše Jadranske obale. Njegov aparat često hvata osoblje, naročito sobarice... One su mu bile svojevrsna opsesija. Rado ih je snimao kad ga nisu gledale, ili se nisu usudile pogledati prema umjetniku s fotoaparatom.
“Volio je slikati svoje sobarice, ima mnogo njihovih fotografija... Moram naglasiti da nema lascivnih snimaka, nije to valjda bilo takvo vrijeme kao danas...”, objašnjava Momo Cvijović.
Na izložbi Titovih fotografija u Beogradu bit će pokazano stotinjak polaroida, fotografije s putovanja u Egipat,
(Bisera Fabrio, Korana Sutlić-Globus)