Kontrolisani haos: Uobičejeno je to u zemljama kontrolisanog haosa, kakva je ova naša malena država, kada se ozbiljan i prijeteći požar mora prikriti ovakvim piromanskim akrobacijama. Njihova ranija okupljanja, zborovanja, apeli, pisma i vapaji, kao i najnovija deklaracija usvojena u Podgorici prije nekoliko dana, uvijek su imali samo jedan cilj – da zamute vodu, kako bi se velike ribe mogle skloniti i odmoriti na neko vrijeme. Ono što je uvijek bilo zajedničko svim njihovim aktivnostima, svakako jeste da je meta njihovih napada gotovo uvijek bila najmanje bitna za suštinu stvari. Tako i ovom prilikom, kada je glavna tema ne samo u Crnoj Gori, nego u čitavom regionu, organizovani kriminal, koji postaje najveća opasnost za funkcionisanje samih država, oni vide najveći problem u susjednoj Srbiji koja navodno podriva temelje naše mlade suverenosti.
Ovi nesrećnici kao maratonci trče ko zna koji svoj krug u prazno, vjerujući da gazdine trpeze imaju još mrvica, koje su kupili u svim ranijim situacijama kada gazdi i gazdama nije išlo sve kako treba.
Stare doktrine: Znaju oni veoma staru komunističku doktrinu autoritarnog vladanja kojom su podanici uvijek zastrašivani unutrašnjim i spoljnim neprijateljima. Pošto unutrašnjih neprijatelja u našoj malenoj državi nikada nije falilo, a spoljni su presahli nakon nezavisnosti, sada nam pokušavaju ponovo nametnuti spoljne neprijatelje i strah za ugroženošću naše nezavisnosti, ili kako oni vole reći samobitnosti. Sve to čine, ne bi li skrenuli pažnju puku, koji sve više uočava da su naši problemi domaći i autohtoni, sa jednim istim izvorom koji nije presahnuo evo pune dvije decenije.
Posebno je interesantno da je osim za njih prirodnog spoljnjeg neprijatelja, sada glavni unutrašnji problem, niko drugi do njihov Filip Vujanović. Kažem namjerno „njihov“ jer su ga isti oni listom podržali i u prvom i u drugom mandatu. Bio je njihov u prvom mandatu jer je po njima, za protivnika imao unutrašnjeg crnogorskog neprijatelja, a posebno je bio njihov u drugom mandatu jer je imao po njihovoj mjeri više unutraašnjih anticrnogorskih neprijatelja za protivkandidate.
Napadaju „jadnog“ Filipa, iako se on najmanje mijenjao u ovim vremenima. Isti je to onaj Filip kojeg su oni zdušno podržavali. No i to je manje važno, najvažnije je da su za njih, svi ostali u vrhu DPS-a, SDP- a i u državi dobri i ispravni.
Akcija zborovanja: Najnovijom akcijom kojom najavljuju nastavak svojih zborovanja po crnogorskim gradovima, podsjećaju me na putujući cirkus Montija Pajtona /Monty Python/. Vjeruju da će dužina trajanja njihove akcije i njen intezitet biti dovoljni da prikriju i zabašure prave probleme u kojima se Crna Gora nalazi.
Mnogi će ih braniti da oni ne vide dalje od nosa, neki su već rekli da oni nijesu svjesni da su zloupotrebljeni, a ja ću kao informisan svjedok ovih vremena jasno ponoviti da su oni ovoga puta, kao i u svim prilikama ranije upotrijebljeni. Za gazde neko mora odrađivati poslove i sa žaljenjem se mora priznati da je uvijek imao dovoljno dobrovoljaca. Što se veliki broj likova ponavlja u svim akcijama, svakako da nije slučajnost. Mora se priznati da od akcije do akcije imaju i pomalo svježe krvi, što je najmanje čudno ako znamo da se fukarluk ovakve vrste barem kod nas uvijek prenosio sa koljena na koljeno.
I zato neka se u regionu bore protiv organizovanog krimimala kako i koliko hoće, kod nas ne moraju. Nama su važnije ove izduvane trube kvazipatriotizma.
Miodrag Živković
