U pomenutoj emisiji, tendenciozna pitanja voditelja Milomira Marića bila su prezasićena govorom mržnje prema Crnoj Gori i Crnogorcima. U tome su ga sinhronizovano pratili učesnici emisije. Mržnju su isijavali Andrija Mandić, čelnik DFa, kao i lažni istoričarikoju su naučnu objektivnost zamijenili opsesivnim nacionalizmom. Prosto je nevjerovatno da je ova mirakulozna skupina osoba uspjela da za tako kratko vrijeme na suverenu državu Crnu Goru i crnogorsku naciju prospe toliko patološke zlobe.
„Tumači“ aktuelne nacionalističke politike prema Crnoj Gori grabili su se ko će više i neargumentovanije da ospori suverenitet i dignitet Crne Gore i postojanje identiteta crnogorskog naroda. Po njihovim „naučnim uvidima“ u Crnoj Gori postoje samo Srbi i SPC te jedan dio naroda koji neće da budu Srbi.
Mitomanskim nacionalističkim neurasteničnim brbljarijama oni su pokušali negirati milenijumsku slobodarsku tradiciju i borbu za slobodu Crnogoraca protiv osvajača i fašizma. Crnogorci su tako markirani kao Jevreji postmoderne.
Prema naboju iskazane mržnje prema crnogorskom narodu, ovi „nacionalni radnici“ stali su uz rame s Hitlerovim majstorima nacističkih opsjena Ekartom i Rozenbergom. U svoj tobožnji Lebensraum, kao„životni prostor za Srbe“ prisvojili su one povijesne prostore na kojima žive Crnogorci ,Bošnjaci, Makedonci Albanci i dio Hrvata.
Marićevi „sabesjednici“ pokazali su suštinu apsolutnog ništavila jedne nakazne ideologije, koja se zapatila u 21. vijeku na jugozapadnom Balkanu. Ona počiva na imaginarnoj mitskoj fantaziji iz zabluda i samoobmana sopstvene prošlosti.
Da ovoj nakaradnoj ideologiji u Crnoj Gori nije stalo do multinacionalnog i vjerskog sklada u ambijentu građanske demokratije, po ko zna koji put potvrdio je lider Demokratskog fronta tvrdnjom da oni nijesu htjeli da prihvate na prethodnim izborima ni pet-šest ministarstava u Vladi Crne Gore, jer njihov program je Crna Gora samo u sastavu Velike Srbije.
Doista, njihov program je istorijsko i neopozivo ubistvo Crne Gore.
Crnogorsko vijeće Srbije upozorava demokratsku javnost Srbije i evroatlantske institucije - koje su prihvatile i podržavale građanski i multietnički sklad Crne Gore - da ovakav politički diskurs nimalo ne doprinosi prijateljskim odnosima dva naroda i dvije države, jer zdrav odnos među njimamože počivati jedino na uzajamnom poštovanju i uvažavanju.