- Jednog dana, u tom teškom vremenu za Crnu Goru, telefonskim pozivom mi se obratila sestra gospodina Perovića i zatražila prijem. Upoznala me je sa problemima svog brata, gospodina Miodraga Perovića, koji su dolazili od Vojne policije i Vojske Jugoslavije, iskazujući zabrinutost zbog mogućnosti njegovog eventualnog hapšenja i da se to može negativno odraziti na njegovo zdravlje, kao srčanog bolesnika. Prihvatio sam da pomognem, predlažući da gospodin Perović sljedećeg dana dođe u moj kabinet, da se dogovorimo o svemu. Prije dolaska gospodina Perovića, obavio sam telefonski razgovor sa predsjednikom Republike, gospodinom Đukanovićem, koji je pozdravio moju dobru namjeru da gospodinu Peroviću pomognem – navodi vicepremijer Marković u otvorenom pismu Vijestima.
Potpredsjednik Vlade dalje navodi da je narednog dana primio Miodraga Perovića u svom kabinetu i da ga je pitao na koji način može da mu pomogne.
- Zamolio me je da mu omogućim da napusti Crnu Goru preko Dubrovnika jer je imao realan strah od hapšenja. Izlazeći u susret gospodinu Peroviću, opredijelio sam svoje službeno vozilo i svog vozača da ga preko Debelog brijega odveze do Dubrovnika, što je gospodin Perović, uz veliku zahvalnost i prihvatio. Sljedećeg dana, pred dogovoreni polazak, gospodin Perović me je telefonskim putem pitao da li je problem da sa njim pođe još jedan njegov kolega novinar. To sam takođe prihvatio /ime novinara neću saopštiti iz korektnosti/. Moj vozač D.G. je istog dana odvezao gospodina Perovića i njegovog kolegu do Dubrovnika – stoji u otvorenom pismu Duška Markovića upućenom Miodragu Peroviću.
Opovrgavajući tvrdnje iz Perovićevog teksta, potpredsjednik Vlade navodi:
- Kao prvo, gospodine Peroviću, tada u Crnoj Gori nije bio savezni ministar odbrane, niti je od nas bilo ko tražio Vaše hapšenje iz jednostavnog razloga što smo mi već tada prekinuli funkcionalnu vezu sa Vojskom Jugoslavije, u skladu sa odlukama državnih organa Crne Gore. Drugo, ja nijesam tražio Vas, nego Vi mene preko Vaše porodice, i treće, nijesam imao nalog predsjednika Republike, gospodina Đukanovića, da Vas molim, kako Vi kažete, da napustite zemlju, već sam to uradio na osnovu Vaše molbe i molbe Vaše sestre – stoji u otvorenom pismu.
Pojašnjavajući razloge reagovanja vicepremijer Marković navodi da nikada nije mislio da će biti prinuđen da na ovu temu govori jer se to kosi sa njegovim profesionalnim i ličnim principima, ali da reaguje zbog javnosti.
- Kako Man reče „Čak i štetna istina vrijedi više od korisne laži“, a kako se tekst gospodina Miodraga Perovića bazira na izmišljotinama, sa jednim jedinim ciljem pokušaja kompromitacije gospodina Đukanovića, koji u tadašnjoj operaciji sklanjana gospodina Perovića nije imao udjela, osim što je bio upoznat kao predsjednik Republike, moram zbog javnosti da reagujem i saopštim istinu… Zaista čudi da se moja dobra volja da pomognem gospodinu Peroviću, ljudski razumijevajući sestrinsku brigu, na ovakav način uz ovoliku količinu izmišljotina zloupotrebljava i obmanjuje javnost – stoji u otvorenom pismu potpredsjednika Vlade Duška Markovića Miodragu Peroviću.
