Pitanja koja su predmet ustavne materije ne mogu se definisati zakonom, jer se time ulazi u nadležnost ustavopisca, ukazali su dekan Fakulteta političkih nauka Milan Marković i pravnik Veselin Radulović. Oni su za Pobjedu komentarisali prijedlog izmjena Zakona o predsjedniku koji su u ponedjeljak uputili poslanici Demokratskog fronta, a kojim predlagači pokušavaju dodatno da „regulišu“ proceduru dodjeljivanja mandata za sastav vlade.
"Odredbe Ustava se ne mogu derogirati na bilo koji način i van ustavnog teksta ne smije se ići. Zakon je samo razrada ustavnih odredbi i on ne može ulaziti u ono što je po prirodi ustavna materija", istakao je Marković za Pobjedu.
AKT NIŽE PRAVNE SNAGE
Ustavne norme, rekao je, mogu tumačiti svi, ali konačnu riječ o usklađenosti ima Ustavni sud.
"Zbog toga i postoji ta institucija, ali je blokirana. Poslanici u parlamentu nijesu izabrali sudije evo već dvije godine zbog različitih opstrukcija. Time se ruši institucija Ustavnog suda, a preko rušenja svake ustanove posredno se ruši i država Crna Gora", kategoričan je Marković.
Sa tim je saglasan i pravnik Veselin Radulović.
"Pitanja koja su predmet ustavne materije ne mogu se definisati zakonom, a posebno se to ne može činiti na način koji bi bio suprotan Ustavu. Ovdje imamo prijedlog kojim se kroz zakon – akt niže pravne snage koji se donosi prostom većinom, pokušava urediti pitanje koje definiše Ustav koji se donosi kvalifikovanom većinom", istakao je Radulović.
Kazao je i da Ustav nije mogao da predvidi sve situacije koje političari u praksi mogu kreirati, ali i naglasio da to ne daje pravo parlamentu da ta pitanja uređuje zakonom.
"U tom slučaju se radi o zloupotrebi ovlašćenja, ali mi nemamo funkcionalan Ustavni sud zbog neodgovornosti i neozbiljnosti političkih partija. U takvoj situaciji političari veoma lagodno daju prijedloge ne vodeći računa o tome da li je to u skladu sa Ustavom", naglasio je Radulović.
Radulović je komentarisao predloženu odredbu u kojoj se navodi da će se, „ukoliko predsjednik ne izvrši dužnost povodom postupka utvrđivanja mandatara u skladu sa ovim zakonom, radi zaštite javnog interesa mandatarom se smatrati kandidat koji ima jasnu podršku većine od ukupnog broja poslanika u Skupštini, a koja se utvrđuje potpisima u formi peticije“.
Takvo rješenje, prema riječima Radulovića, nije u skladu sa Ustavom koji predsjedniku države daje ovlašćenje da predlaže mandatara.
NEUSKLAĐENOST
"Ako bismo tu odredbu samo jezički tumačili vidjeli bismo da ona pokazuje da mandatara predlaže neko drugi, a ne predsjednik čije je to ovlašćenje", ocijenio je Radulović.
Smatra i da je protivustavna odredba u kojoj predlagači navode da je propuštanje vršenja dužnosti predsjednika u postupku utvrđivanja mandatara razlog za njegovo razrješenje.
"Ustav propisuje proceduru i postupak, pokretanje i donošenje odluke u slučaju kada se razrješava predsjednik države. Tom predloženom odredbom pokušava se nadomjestiti neka nepotpuna odredba Ustava. Ne mogu drugačije to tumačiti nego kao jednu vrstu zloupotrebe zarad ostvarivanja nekih uskih političkih interesa partija i njihovih lidera", kategoričan je Radulović.
Ocijenio je i da je problematična odredba koja propisuje da je predsjednik dužan da postavi kandidata za ambasadora kog je predložila Vlada, ako je Odbor mišljenjem podržao postavljenje, jer je to, kako je rekao, takođe predmet ustavne materije.
Predlagači su u izmjenama zatražili i povratno dejstvo zakona pozivajući se na član 147, stav 2 Ustava koji to dozvoljava kada je u pitanju javni interes.
Radulović smatra da je i ta odredba sporna, jer ne razumije na koji način bi se mogao obrazložiti javni interes.
"Zakonodavac u situaciji kada zakon ima povratno dejstvo treba jasno da utvrdi i obrazloži koji je to javni interes. Ovdje nesporno imamo politički interes određenih partija, ali se taj njihov politički interes ne bi mogao izjednačiti sa javnim interesom"; zaključio je Radulović.
Nije postojala nedvosmislena pravno-relevantna volja za imenovanje mandatara
Marković je komentarisao i odluku predsjednika države Mila Đukanovića da uputi inicijativu za skraćenje mandata Skupštini, zbog koje su poslanici DF-a i predložili izmjene Zakona o predsjedniku.
On je ukazao da u tom procesu nije postojala jasna podrška jednog učesnika u pregovorima.
"Nije postojala nedvosmislena pravno-relevantna volja. Ona mora biti slobodna, moguća, ozbiljna i bezuslovna. A mi smo u posljednjem slučaju imali uslovnu volju, tako da predsjednik nije mogao znati postoji li većina ili ne", pojasnio je Marković.
Istakao je i da je Đukanović izvršio dužnost koju ima kao predsjednik i time što nije predložio mandatara.
"Dužnost je ispunio i upućivanjem inicijative za skraćenje mandata Skupštini. Ona je uslijedila na osnovu konsultacija, jer mi moramo da imamo kandidata koji ima nedvosmislenu podršku", kazao je Marković.
