„ Ukoliko je oštećeni rekao da je i treće lice učestvovalo u napadu, onda nema razloga da se prema njemu imaju drugi aršini nego u odnosu prema dva lica koja su procesuirana kao izvršioci krivičnih djela“, kazao je Martinović.
Ukoliko to nije slučaj, objasnio je, potpuno je opravdano što je tužilac razdvojio dva lica kao izvršioce krivičnog djela, a treće kao izvršioca nekog prekršaja.
„Treba znati sve okolnosti slučaja da bi se mogao donijeti pravedan, odnosno zakonit sud o tome da li je ta odluka ispravna. U svakom slučaju, lice koje je oštećeno u tom događaju, bez obzira na to da li je prekršaj ili krivično djelo, ima pravo pritužbe višem tužiocu na postupanje tog tužioca. Ako je tužilac pogriješio, onda još ima vremena da to ispravi“, kazao je Martinović za Pobjedu.
Istakao je da u tom događaju nešto ne izgleda logično.
„Ako je tačno ono što je oštećeni rekao, da mu je monah bacio telefon u vodu, postavlja se pitanje kako mu ga je uzeo. Ako mu ga je uzeo silom, onda nema dileme da se radi o krivičnom djelu. Ako mu je oštećeni dao telefon i ovaj ga bacio, onda je stvarno prekršaj“, kazao je Martinović.
Poručio je, međutim, da je u Crnoj Gori „uobičajena praksa da se monasi SPC pokušavaju na svaki način zaštititi od zakona i od kazni za neka djela za koja bi obični građani bili u pritvoru ili krivično gonjeni“.
„Neću da podsjećam da danas imate čovjeka koji je u pritvoru zbog toga što je putem telefona saopštio nešto novinaru, a da u ovom slučaju imate ljude koji čak nijesu ni krivično gonjeni“, istakao je Martinović.
Martinoviću je zanimljivo i to „koje obrede monasi rade u ponoć na jezeru“.
„Šta čini monah u ponoć na jezeru, malo je neobično“, dodao je Martinović u izjavi za Pobjedu.