Gradska televizija je najveći i najžešći primjer, kaže Mašković, revanšizma koji su se događali nakon promjene vlasti, dodaje on, u Glavnom gradu, gdje se na političkoj osnovi obračunavalo sa neistomišljenicima u okviru tog, kako kaže, javnog emitera. Najveći problem tog javnog emitera je, objašnjava Mašković, odliv novinara, a na njihovo mjesto dolaze ljudi sa privatnih televizija, ističe on, čije su vlasničke strukture iz, kako navodi, van Crne Gore.
„Kad imate novinare koji su radili na privatnom mediju i nastavljaju da tu i takvu propagandu sprovode na javnom servisu. Javni servis bi trebao biti nezavisan, ozbiljan i nepristrasan. Sa druge strane, ja mislim da se lokalni javni emiter suočava i sa ozbiljnim problemima u pogledu poslovanja, zato sam uputio određena pitanja, kroz koja sam želio da saznam koliko to tačno sopstvenog sadržaja proizvodi ta televizija, koliko prihoduje od usluga marketinga, kojeg pruža, koliko ide novca na zarade od ukupnog budžeta, koji se svake godine opredjeljuje, i mislim da bi odgovori na ta pitanja bili ključni da saznamo kakvo je zapravo stvarno stanje u Gradskoj radio televiziji“, rekao je Mašković.
Iako ih Zakon o slobodnom pristupu informacijama obavezuje da daju odgovore na postavljena pitanja, kaže Mašković, nije dobio adekvatan odgovor. Pravnoj službi Gradske televizije je ostavio dodatan rok, objašnjava Mašković, zbog obima dokumentacije koju je tražio, ali, ističe on, želje da se odgovori na ta pitanja nema, kako navodi, zato je uslijedila njegova urgencija prema, kaže on, sekretaru Skupštine Glavnog grada.
„Ja sam shodno članu 44. Poslovnika Skupštine Glavnog grada uputio javnom emiteru set pitanja, dobio sam odgovor u kome se definiše da lokalni javni emiter, prema tvrdnjama direktora gospodina Otaševića, ne podliježe poštovanju Poslovnika Skupštine Glavnog grada. Skupština Glavnog grada je osnivač lokalnog javnog emitera i kao takva je zadužena za kontrolu zakonitosti rada, Skupština Glavnog grada je finansijer lokalnog javnog emitera, i kao takva ima pravo da zna kako se troši novac građana Podgorice. Treći, i možda najvažniji paradoks u svemu ovome jeste da je Gradska RTV odgovarala na moja pitanja upravo na osnovu člana 44. Poslovnika Skupštine Glavnog grada, samo se tada moja pitanja nijesu odnosila na pitanja koja bi nas dovela do toga kako su određeni ljudi došli na upravljačke strukture u Gradskoj radio televiziji, dakle, tada su pitanja bila manjeg obima, i manje, uslovno rečeno, štetna za RTV Podgoricu, i tada je ona podlijegala poštovanju Poslovnika, a sada kada pitam mnoga pitanja, koja zanimaju građane Podgorice, na koje građani Podgorice zaslužuju odgovor, Gradska RTV tvrdi da ne podliježe poslovanju Skupštine koja ju je osnovala. Mislim da to građanima govori dosta, jer ja sam zaista uvjeren da ukoliko nemate problema sa istinom, ukoliko radite kako treba, i ukoliko radite u skladu sa propisima i zakonom, zašto biste imali problema da odgovorite odborniku na potpuno, ja mislim, normalna pitanja“, zaključio je Mašković.
