Piše: Danilo Burzan
Prije neki dan čusmo i viđesmo: predśednik Demokratskoga fronta (DF) Miodrag Lekić, na pres konferenciji DF-a, najavi da će, ako Demokratski front dođe na vlast, inicirati promjene u TV CG. On je, naime, oštro reagovao na pitanje novinara Televizije Crne Gore (TVCG) Milutina Stijepovića, u vezi odnosa DF-a prema “uslovima” koje je Pozitivna Crna Gora (PCG) postavila toj političkoj grupaciji, radi moguće saradnje na formiranju vlasti u Nikšiću.
Konkretnije - Stijepovića je interesovalo: kakav je stav DF-a prema državnim simbolima, zatim zločinima u Srebrenici i Kosovu. No, umjesto očekivanoga konkretnog i korektnog odgovora dobio je - packu. Lekić je “ugrabio” (pitanje je bilo postavljeno Goranu Daniloviću) da Stijepovićev upit okarakteriše kao provokaciju i poruči da će Demokratski front, ako dođe na vlast, inicirati promjene u TVCG, koju je okarakterisao "provokatorskom televizijom". Još preciznije, lider DS-a je kazao: - Ako dođemo na vlast promijenićemo Televiziju, u smislu da postane javni servis, a ne da bude mjesto provokacija, sitnih, provincijskih…
Ostalo je za razmišljanje: zašto je bilo koje pitanje novinara upućeno bilo kojem političaru – provokacija? Još više: da li bi bilo odgovora da je “provokacija” bila “velegradska”, a ne samo “provincijska”? No, nije se, nažalost, završilo na tome: nakon pres konferencije jedan drugi član rukovodstva DF-a, prema izvještaju TVCG - vrijeđao je novinara Stijepovića.
A sve te zgode, ispostavilo se, samo su dio iste, ali mnogo šire, frontovsko-televizijske priče: rukovodstvo DF-a ranije je oštro reagovalo (ispostavilo se – sasvim neosnovano) na nastojanje TVCG da programskim inovacijama, takozvanom izlaznom anketom birača doprinese kvalitetnijem izvještavanju o nedavnim parlamentarnim izborima.
Ohrabreni, valjda, više nego blagim javnim reagovanjem na takav odnos vođstva DF-a prema novinaru, rukovodstvo Fronta je prešlo u novu ofanzivu: zatražilo je od Savjeta RTV CG hitan sastanak da bi se, kako je rečeno - “zaustavila ofanziva režimskih propagandista sa Javnog servisa”. No, ne manje od rečenih “provokacija” vođstvu DF-a zasmetalo je i reemitovanje intervjua sa novinarem i publicistom Borom Krivokapićem, preuzetog sa TV Atlas, čije im ocjene i stavovi, izvjesno, nijesu bili po volji.
Programski kolegijum TVCG je sve to protumačilo kao “nezapamćen vid političkog pritiska, još od vremena devedesetih”... "kao napad na slobodu izražavanja" i "pokušaj miješanja u uređivačku koncepciju Javnoga servisa". Kolegijum je, pride, pozvao Lekića da gostuje u programu Javnoga servisa, u emisiji „U centar“, a na temu „Provokacije ili principi“, što je, inače - neki dan prije toga - i sam lider DF-a predložio. Zasad - bez “susreta dviju volja”…
U iščekivanju eventualne śednice Savjeta RTV CG posvećene ovim političko-medijskim brljotinama, valja prmijetiti tek da je sve ovo, takoreći, samo dopuna ovdašnjega (veoma ružnog) političko-medijskoga mozaika, sačinjenoga od umrljanih političkih kamenčića, ali i od ništa ljepših, onih medijskih… Pa mi pada na pamet jedna “paralela”.
Prošlo je dvije decenije od početka suđenja pred Opštinskim sudom u Podgorici: na optuženičkoj klupi našao se tadašnji šef crnogorske države, a u ulozi tužitelja bio je novinar ovdašnji, koji je, dvije godine prije toga suđenja, bio izbačen sa posla. Što je bio povod i kako se taj spor okončao sada i ovđe nije toliko bitno, koliko činjenica da je sve počelo od jedne čudne, javno izrečene, prijetnje novinaru, od strane Momira Bulatovića, tadašnjega predśedničkog kandidata. Bulatović je, naime, neposredno uoči početka izborne šutnje (krajem 1990. godine), posredstvom državne televizije, saopštio da će, ako pobijedi na izborima, smijeniti sa funkcije glavnoga i odgovornog urednika Radija Crne Gore. U ovom konteksu nije bitno što je taj urednik bio potpisnik ovih redova, pa one koji misle da nije korektno da pišem o sopstvenim dogodovštinama, molim da uvaže činjenicu da to ne činim zbog podśećanja na moje tadašnje nevolje, već zbog paralele sa nekim bivšim vremenom.
Ne pada mi na pamet, ovim povodom, da se stavljam u funkciju ocjenjivača programa Javnoga servisa, niti da budem političko-partijski “navijač”, odnosno kritičar. Kamo lijepe sreće da su nam novinari tako i toliko profesionalni, pa da svakodnevno postavljaju “škakljiva” pitanja – svima koji su dužni da odgovaraju... Ukazujem tek, pa i naglašavam, da sam mislio da se više neće ponavljati “onakvo”, najblaže rečeno, politički neumjesno i drčno ponašanje prema javnosti, javnome mnjenju, odnosno javnim medijima i poslenicima u njima. Jer, koliko god nam je aktuelna medijska scena i prljava i neprofesionalna, nije dobro, nije normalno, nije dopustivo, da političari zloupotrebljavaju svoj ovlašćeni status i svojom neopreznošću i prećeranom nervozom nagovještavaju moguće činjenje, kada i ako im se ukaže prilika… Tim više što se to sada, makar se meni tako čini - najmanje moglo očekivati od iskusnoga i naoko uglađenog lidera DF-a.
