Društveni akteri moraju se posmatrati u kontekstu savremenog društva kao podudarnost s medijskim društvom. Mediji su glavna agencija za socijalizaciju (zbog količine i produkcije informativnih i zabavnih sadržaja sposobnih da uključe veliku publiku), ali i zbog krize vrijednosti i nespsobnosti komuniciranja unutar drugih tradicionalnih zajednica poput porodice, škole, crkve i političkih stranaka.
Svjetska zdravstvena kriza Covid 19 bila je nabolji dokaz kako stare navike pomiješane s novim tehnološkim alatima zbog neophodnosti fizičkog i socijalnog distanciranja mogu poboljšati naše ponašanje i natjerati nas da zadobijemo prostor, vrijeme i emocije. Tokom dva mjeseca bili smo zatvoreni u domovima, ali društvo se uspjelo pomaknuti naprijed upravo novim tehnologijama (pametnim telefonima, tabletima, računarima) i tome svjedočimo.
Ilustracija Shutterstock
U knjizi "Razgovor o obrazovanju" Zigmunt Bauman najveći društveni teoretičar našeg savremenog doba zajedno s intelektualcem Ricardom Mazzeom već je govorio da živimo u vremenu koje je izgubilo jasnu viziju budućnosti u kojoj je ideja jedinstvenog i zajedničkog modela čovječanstva se činilo kao zaostali talog ere koja se već završila. Razmatrali su situaciju dječaka i djevojčica, obrazovanja i kojih modela?
Ova zdravstvena opasnost vodi nas ka promišljanju i rekonstrukciji novih didaktičkih i komunikativnih modela. Upravo iz školskog obrazovanja, nakon 10 sedmica internetske nastave, prvi problemi su izašli na vidjelo- zavisno od toga gdje živite, od porodice koju imate, od društvenog okruženja u kome živite, od škole koju pohađate. Nemaju svi sigurne platforme, nijesu svi započeli lekciju putem weba, nemaju svi brzu, dobru i sigurnu internek konekciju. Nijesu se ni svi učitelji našli spremni da novim metodama daju prave podsticaje učenicima, a učenje na daljinu postalo je nužno. Nastala je situacija koju su pedagozi definisali "leopardove pjege". Kako će se nastaviti i kakva će biti ideja trajnog obrazovanja nakon Covid19, još uvijek treba da se ustanovi.
Društvo karakterišu sve više procesi globalizacije i ubrzani gubitak važnosti tradicija koje u mnogim slučajevima postaju jednostavni rituali, poput praznika ili kolektivnih proslava. Čak i saučešća povodom smrti postaju virtualna u razdoblju Covid19, okupljanja ljudi zapravo nijesu dopuštena, dešavaju se sahrane s web kamerama za prenos uživo članovima porodice (rađaju se usluge za daljinsko praćenje posljednjeg pozdrava voljene osobe - virtualno okupljanje koje omogućuje, da se u tom teškom trenutku osjetimo blisko i povezano.
Ako je gotovo očito reći da je u savremenom društvu komunikacija uglavnom medijska, ne treba zanemariti onu međuljudsku: tj. onu koja dolazi od drugih koji su u stalnom kontaktu (porodica, prijatelji, kolege itd.)
Bračne navike također se mijenjaju s epidemijom. Nevidljivi neprijatelj ispraznio je svečane sale i pomjera mnoga vjenčanja za 2021. godinu
Crkva je takodje izmijenila svoja tradiconalna pravila. Nijesu dozvoljena okupljanja u crkvama i na trgovima - fotografija Pape koji je sam na trgu služio liturgiju za katolički Uskrs obišla je svijet.
Papa Franjo, katolički uskrs 2020, apa-Franjo foto Izvor: YARA NARDI / POOL / AFP
Ova prisilna izolacija između četiri kućna zida čini da se osjetimo bliži zahvaljujući internetskoj vezi i komunikacijskim alatima. Kad god imamo pristup internetu, nailazimo na inicijative koje pokreću pojedinci, udruženja ili grupe kako bismo reagovali na ovu novu situaciju. Bilo je Inicijativa solidarnosti za sve, cilj je bio da se osjetimo bliski i povezani iako smo udaljeni.
Ono što je donedavno ličiloo na neprijateljske i mračne instrumente omogućilo nam je da nastavimo svoj život, iako na drugačiji način. Kompanije su se opremile za rad od kuće, škole s onlajn nastavom i svi su roditelji postali strpljivi, čak i malo podučeniji, pokušavajući da premoste jaz i udaljenost između nastavnika i učenika.
Hiper-veza i zabava ključne su riječi u kojima su potražnja i ponuda dostigli novi intenzitet na društvenim mrežama.
Povećao se broj tečajeva putem interneta za profesionalce i neprofesionalce, često uz značajan pad cijena kako bi zadovoljili svačije potrebe. Čak su se povećali prijedlozi filmova i TV serija da i ne spominjemo zahtjeve.
Ušli smo u domove umjetnika i ljudi iz showbiznisa, slušamo njihove misli i razmjene iskustava s ljudima koji ima vjeruju, svjedočimo šalama među supružnicima i njihovom djecom, vidimo kako kuvaju, slušamo njihove književne, muzičke prijedloge i još mnogo toga. Vidjeli smo mnogo domaćih koncerata na terasama, snimljenim kod kuće ili uživo s nekim svojim muzičkim kolegama.
Online druženja i ćaskanja su uzeli maha i nastavili da se širie, na način da se prijatelji pronađu zajedno i podijele trenutke spokoja i zadovoljstva.
Takođe i proslava diploma i rođendanske zabave praćene su u live streamingu, sve sa elegantnom odjećom uokvireni u zajedničkoj slic, u domaćoj i udobnoj verziji.
Upotreba društvenih mreža i trenutnih poruka takođe su od velike pomoći parovima i za očuvanje neokrnjene ljubavi, bilo da žive u kući u blizini ili u nekoj drugoj regiji. Zatim gotovo svakodnevni videopozivi s rođacima i prijateljima kako bi pokušali zajedno suočiti i premostiti fizičku distancu.
Pohvale za inicijative muzeja i turističkih vodiča koji su objavili i širili mogućnost virtualnih obilaska talijanskih i svjetskih muzeja kako bi razgledali umjetnička i arheološka djela. Uživo, naravno, sve bi imalo više šarma, ali jednom kad završimo s onim što proživljavamo, sigurno ćemo iskoristiti da bolje organizujemo svoje vrijeme i posjetimo destinacije kulture koje smo oduvijek odgađali ili ćemo čak ići na nova mjesta.
Društveni mediji održali su svoje obećanje da će biti istinski društveni pomažući nam da razbijemo osjećaj usamljenosti koji smo mogli osjetiti. No, pogledajmo s nostalgijom međuljudski odnos, onaj koji se sastoji od osjećaja, ljubavi, prijateljstva,. Taj odnos ostaje u svakom slučaju temeljni i nužni aspekt za ljudsko biće i osnova društvene razmjene.
Autorke: Sociološkinje dr Sanja Vujoševic Facchini, dr Marisa Menna
U nastavku donosimo zabilješku Marize Mene o Crnoj Gori
Svakim dolaskom Crna Gora opčinjava
Marisa Menna, Durmitor 2019
Prvi put kada sam čula ime države Crne Gore u oktobru 2006. godine od moje cimerke Sanje Vujošević, tek sam se bila preselila u Peskaru da završim univerzitetske studije.
Država Crna Gora je postala nezavisna samo nekoliko mjeseci ranije, ali ja nisam znala gotovo ništa.
Ne vjerujem u slučajnosti, a ne vjerujem ni u slučajne susrete.
Sanja mi je puno pričala o kulturi, hrani i istoriji, tradiciji, narodnim izrekama, važnim događajima i geopolitičkoj situaciji. Naši razgovori su se uvijek odvijali uz šoljicu dobre crnogorske kafe.
Sljedećeg ljeta organizovale smo putovanje u Crnu Goru, inače moje prvo putovanje na balkansku teritoriju. Bila sam opijena i zadivljena ljepotom, prirodom i hranom. Od mora do planina, sjajnih teritorija! A da ne spominjem gostoprimstvo i iskrenost domaćina u ophođenju s turistom.
Sanja Vujošević Facchini i Marisa Menna
Svako mjesto koje posjetimo može ostaviti trag u našim srcima ili ugodno sjećanje, ali postoje i ona mjesta koja, osim što ostavljaju svoj trag, čine da se tu osjećamo kao kod kuće i sa kojima se stvara gotovo energetska povezanost, koja nadilazi razumjevanje.
Dakle, nakon različitih ljetnih putovanja širom Evrope, vratila sam se u Crnu Goru prošlog ljeta, nakon nešto više od 10 godina.
Ponovni susret sa planinama tih posebnih boja i oblika koje uranjaju u kristalno čisto more, probudio je jaka osjećanja.
U skoro više od nedjelju dana pokušala sam ponovo da osjetim sve: more, jezera, planine. Crna Gora je još jednom učinila da se osjećam kao kod kuće i dobrodošla.
Prava snaga ovog područja je priroda, još uvijek netaknuta i njena se snaga svugdje osjeća.
Piva
Uronila sam u šumu prateći duboke korijene drveća u nacionalnom parku Durmitor, okusila sam čarobnu rijeku Taru i rafting i uronila u kristalno čisto more Budve i okoline, prošla sam slikovitim i panoramskim putevima bokokotorskog zaliva i divila se pred drevnom i očaravajućom ljepotom Cetinja.
Mariza Mena
Tokom ovog drugog putovanja ponovo sam vidjela i svoju prijateljicu Sanju. Crna Gora nas je opet spojila.
Ona je mali biser koji mora sve više i više blistati, a zbog toga se mora braniti i poštovati u svojoj prirodi i ljepoti.
Želim sve najbolje ovoj mladoj državi drevne istorije.
U Italiji se kaže "nema dva bez tri" ( “non c’è il due senza tre”) pa ću se sigurno vratiti.
Hvala Crnoj Gori što ste me dočekali i mazili i hvala Sanji što mi je omogućila da je "otkrijem".
