“Eskobar je naveo da se nada da će političke partije staviti identitetska pitanja po strani i zajedno napredovati u konkretnim aspektima koji su bitni za javnost, uključujući borbu protiv koronavirusa, ekonomski rast i borbu protiv korupcije”, podsjetio je Medojević.
Ova izjava, kako navodi, jasno pokazuje poslovičnu površnost politike SAD prema Balkanu, što je, kako kaže i jedan od osnovnih razloga i neuspjeha svih država Zapadnog Balkana u nastojanjima da konsoliduju demokratiju i uspostave vladavinu prava i efikasno tržište.
“Da bi bivše komunističke države postale demokratske, pravne države sa tržištem koje funkcioniše normalno neophodno je postići opštedruštveni sporazum o temeljnim vrijednostima na kojima će počivati novo društvo i oko kojih će se postići maksimalno mogući nacionalni konsenzus. Crna Gora to nikad nije uradila. Taj, najvažniji civilizacijski iskorak iz totalitaritarnog u demokratski poredak nije napravljen. Komunistička Partija Crne Gore je samo promijenila ime u DPS i neiskreno i lažno “prihvatila” višestranački pluralizam, jer nije bilo druge mogućnosti. Od kraha komunizma i pada Berlinskog zida, crnogorski komunisti su brižljivo čuvali sve mehanizme za očuvanje vlasti i nikada nijesu ni pokušali da naprave sistemski otklon od bivšeg sistema”, kaže Medojević.
Nije se, dodaje, desilo nužno razdvajanje države od partije.
“I dalje je DPS zadržao sve monopole vlasti. Posebno kontrolu nad službama bezbjednosti, tužilaštvom i policijom, državnim medijima, javnim preduzećima. Nijesu otvoreni dosijei Udbe, nije sprovedena lustracija, nijesu osuđeni komunistički zločini nad civilima i političkim neistomišljenicima, žrtve komunističkog terora nijesu rehabilitovane, restitucija otete privatne imovine je rađena traljavo i pod budnim okom DPS, bezbjednosne službe nijesu depolitizovane. Proces privatizacije se pretvorio u proces prelivanja društvene svojine u džepove braće Đukanović i niihovih najbližih prijatelja, kumova i saradnika. Crna Gora je iz komunizma izašla kao privatna država braće Đukanović”, ističe on.
Postala je, kaže, nezavisna od Srbije, ali zavisna od mafije.
“Nakon što je do temelja opljačkao državu Crnu Goru, privatizovao institucije i razorio moral nacije, DPS je skliznuo u ekstremni šovinizam i doveo zemlju u tešku i opasnu nestabilnost. Đukanović je polovinu svog naroda proglasio državnim neprijatljima, izdajnicima, samo zato što misle drugačije i što ne podržavaju politiku DPS. Nešto slično je juče uradio i Predsjednik SAD uspavani Džo Bajden koji je iste kvalifikacije (imanente stalinističkim režimima) uputio Donaldu Trampu i republikancima. I ako gdin Eskobar nas savjetuje da budemo “inkluzivni”, njegov predsjednik pokušava da iz političkog života isključi političare koje sada podržava većina građana SAD. Ide se dotle da se preispituju sve mogućnosti da se Donaldu Trampu zabrani kandidovanje na izborima 2024, jer su svjesni da bi glatko pobjedio”, ističe Medojević.
Dodaja da se “pitanje odnosa između Crnogorskih Crnogoraca i Crnogorskih Srba, tj. pravoslavaca ne može ignorisati”.
“To pitanje se mora i može riješiti. I to pošteno, održivo i pravedno. Po principu sva prava svima. Zato se duboko ne slažem sa površnim analizama gdina Eskobara. Iskustvo nas uči da je svako preskakanje nužnih faza u razvoju demokratije opasno. Evo, političke elite koje su lojalne Vama, ignorisale su otvaranje dosijea, lustraciju, osude komunističkih zločina, rehabilitaciju žrtava komunističkog terora, reviziju pljačkaških privatizacija i megakorupcionaških transakcija Đukanovića, šverc droge i cigareta, pranja para bjelosvjetskih kriminalaca. I šta se desilo? Da li je stanje naših javnih finansija bolje, proizvodnja veća, zaposlenost veća, izvoz veći, dug manji? Nije. Nešto smo pogriješili. Previše smo važnih stvari ignorisali. I preskočili. I nijesmo riješili. Identitesko pitanje u Crnoj Gori je par exellance državno i političko, istorijsko i civilizacijsko pitanje i Crne Gore neće postati građansko, demokratsko društvo, dok se to pitanje ne riješi”, kaže Medojević.
Odgovornost za rješavanje tog pitanja je na političkoj i široj društvenoj eliti.
“Nažalost, mi takvu elitu nemamo. Izuzev Demokratskog Front, sve ostale političke strukture bježe od rešavanja ovog pitanja i zabijaju glavu u pijesak očekujući da će problem sam od sebe da se riješi ili nestane. Ali to se ne dešava. Ignorisanjem problema, on postaje sve veći i opasniji. Ignorisanje identitetskih otvorenih pitanja podstiče ekstremizme na svim stranama”, kaže on.
Albansko pitanje je, dodaje, otvoreno.
“Nijedan predstavnik Albanskih nacionalnih partija nije glasao za Ustav. U memorandumu koji su potpisali sa Urom i SNP ne pominje se teritorijalni integritet Crne Gore. Srpsko pitanje je otvoreno. DPS je svojom esktrmističkom šovinističkom antisrpskom politikom radikalizovao značajan broj pripadnika Srpskog naroda u Crnoj Gori. Pokušajima odvajanja MCP od SPC, DPS je jasno nagovjestio namjeru da silom promjeni tradicionalni mentalni kod i duhovnu vertikalu i eliminiše viševjekovno prisustvo pravoslavlja. Odvajanjem MPC od SPC otpočeo bi proces transformacije Crne Gore prema “novim vrijednostima” koje definiše Globalna duboka država, a koje se zasnivaju na eliminaciji svake individualnosti, suverenosti, prava na posebnost i sosptveni kulturni identitet.
Crnogorsko pitanje je otvoreno. Crnogorstvo ne može biti izgrađeno na ignorisanju naše prošlosti i distanciranju od zajedničkih srpskih korjena. Nacije nastaju i nestaju. Crnogorska nacija postoji i treba da bude zasnovana na čvrstim temeljima naše slavne prošlosti i borbe za slobodu, ali i viševjekovne zajedničke borbe sa braćom Srbima za očuvanje nacionalnih i vjerskih identiteta. Crnogorstvo ne može opstati ako je zadojeno antisrpstvom. To je stablo bez korjena i put bez budućnosti. Crna Gora je nezavisna i suverena država, i nema sebi bliže i bratskije države od Srbije”, ističe on.
Crnogorski narod je, prema njegovim riječima, poseban narod, ali nema bratskijeg i bližeg sebi od srpskog naroda.
“Ignorisanjem rešavanja ovih otvorenih nacionalnih pitanja, dijalogom i poštenim, pravednim i održivim dogovorom, otvorićemo vrata za bujanje ekstremizma i ovo pitanje će se onda rešavati nasiljem. Treća opcija ne postoji. Identitet nije važan je početak opasnog niza. Sloboda nije važna. Država nije važna. Suverenost nije važna. Nacija nije važna. Vjera nije važna. Istorija nije važna. Tradicija nije važna. Porodica nije važna. Pol nije važan. Privatnost nije važna. Covjek nije važan. Važan je samo profit, marže, kamate, provizije, krediti, akcije, obveznice, berze, kobasice, polutke.. Obraz, duša, pamet, čast, ljubav, dostojanstvo, patriotizam, humanost, plemenenitost , ljudskost, empatija, solidarnost su samo recidivi prošlosti.
Važno je, dodaje, ponoviti sljedeće.
“Bez opštedruštvenog dogovora o rešavanju identitetskih pitanja nema minimuma međusobnog povjerenja. Bez povjerenja nema slobodnih izbora. Bez slobodnih izbora nema demokratije. Bez demokratije nema pravne države. A bez pravne države nema efikasne tržišne ekonomije.Dakle, bez poštenog, pravednog i održivog rešenja identiteskih pitanja nema ekonomskog prosperiteta i stabilnosti Crne Gore”, zaključuje.
