Zamislite da se zagubi 50-ak stranica Kafkinog romana “Proces”, a onda budu pronađene, slučajno, na nečijem tavanu. Nešto slično se stvarno dogodilo, i to sa nijemim filmom njemačkog reditelja Frica Langa "Metropolis". Riječ je o jednom od najpoznatijih djela svjetske filmske istorije - jedinom filmu koji se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine. Cjeli, restaurirani “Metropolis” prikazan je sinoć na velikom platnu okačenom o Bradenburšku kapiju.
Premijera tog izuzetnog filmskog ostvarenja 1927. godine u Berlinu do sada je bila jedno od rijetkih njegovih prikazivanja u punoj dužini. Distributeri su se uplašili da će ovaj film o futurističkom gradu sa svojih više od dva i pol sata trajanja odbiti publiku. Zato su ga najprije za pola sata skratili Amerikanci, koji su otkupili film, a potom su njihov primjer slijedili i Njemci. Izrezanom materijalu se jednostavno izgubio svaki trag. Niko više nije vjerovao da će izrezani djelovi filma ikada više biti pronađeni. A onda je iz daleke Argentine u Njemačku stigla senzacionalna vijest.
Slučajan pronalazak u muzejskom arhivu
Film je, svojevremeno, u originalnoj verziji kupio i jedan argentinski distributer. On je takođe skratio film, ali je izrezane djelove dao jednom kolekcionaru. Ovaj ih je, zatim, predao jednom muzeju, koji ga je potom prepustio drugom muzeju u Buenos Airesu. Konačno, nova direktorica tog muzeja shvatila je kakav se vrijedan materijal nalazi u arhivi i o tome u ljeto 2008. godine obavijestila kolegu Rajnera Rotera, šefa Berlinskog filmskog i televizijskog muzeja.
A onda je sve išlo veoma brzo. Rekonstrukcija i restauracija čuvenog Langovog filma povjerena je Fondu Fridrih Vilhelm Murnau, čiji predsjednik Helmut Posman ističe:
- Kada je bilo jasno da je riječ o materijalu iz “Metropolisa”, po reakcijama iz cijelog svijeta moglo se primjetiti da taj film nije izuzetno značajan samo za Njemačku. Uopšte nije postavljano pitanje da li treba da bude restauriran."
Redosljed scena prema filmskoj muzici
Jedna od onih koji su mjesecima radili na rekonstrukciji bila je i Anke Vilkening. Ona priča da je materijal dobrim dijelom bio u lošem stanju, a trebalo je i izrezane scene ponovo uklopiti u postojeći film. To nije bilo lako, jer je vrlo malo ljudi uopšte imalo prilike sa vidi film u prvobitnom izdanju. Zato je materijal sklapan pomoću originalne filmske muzike koju je napisao Gotfrid Huperc. Prema mišljenju Vilkeningove, čitav trud se isplatio:
- Radi se o dvije kompletne scene, koje su izrezane 1927. godine, kao i o nekoliko kraćih isječaka. Tih pola sata od velikog je značaja za sam sadržaj “Metropolisa”.
A u to se uvjerila i brojna publika koja je stajala o hladnoći, za vrijeme projekcije film ispred Brandenburške kapije. Istovremeno, film je prikazivan i u Frankfurtu.
