''Mislim da cijelog života imam i teške i lake odluke. To je karijera i sportski način života. Ja sam sa 20 godina došao ovdje, to je bila neka druga Budućnost gdje iz silnih godina igranja Eurolige su došli do tog nivoa da krenu od nule. Proveo sam predivne četiri godine i afirmisao se ovdje. To je bila moja moja internacionalna karijera, prvi put sam otišao od kuće. Nakon toga sam otišao u inostranstvo i, stvarno, imao bogatu karijeru i ni za čim ne žalim. Kako dodaje sada je u poziciji da može da bira, a iako je imao drugih opcija, kada je Budućnost zvala sjeo je sa porodicom i razmislio. U Podgoricu, kako naglašava, nije došao da se penzioniše.
''Nije to bila laka odluka za mene jer smo navikli na Milano i život preko ali kada smo razmislili bila je super opcija za mene da se vratim tamo gdje sam počeo. Iako imam 36 godina ne gledam na to da sam došao ovdje da završim karijeru. Zdrav sam i osjećam se super i moj način igranja ne pokazuje godine na terenu'', kazao je on.
Micov se rado prisjeća prethodnog perioda igranj u Budućnosti.
''Tada smo bili dosta mlada ekipa. Ja sam imao 20 godina kad sam došao u klub Do tada nisam imao priliku da igram za neki veliki tim sa velikom armijom navijača. Sjećam se posebno utakmica protiv Zvezde i Partizana, dvorana je bila nevjerovatno puna, sa fenomenalnom atmosferom. Mnogo utakmica smo dobijali protiv tih rivala, tada je i Hemofarm bio jak. Rasli smo iz godine u godinu, mi kao igrači, ali i klub, koji je bio krenuo od nule, nakon silnih godina igranja Evrolige. Igrali smo iznad očekivanja jer smo se odmah plasirali u Jadransku ligu, iako to prve godine nije bio primarni cilj. Igrali smo Evrokup, rasli smo iz godine u godinu, apetiti i ambicije su bili veći, tako da iz tog perioda imam prelijepe uspomene'', kazao je Micov.
