Kada je ukupan broj ljudi na Zemlji postao veći od pet milijardi, 11. jula 1987. godine, Ujedinjene nacije su odlučile da taj dan proglase svjetskim Danom stanovništva, kako bi skrenule pažnju na postojeće i buduće probleme.
“Svako je važan” geslo je ovogodišnjeg Dana stanovništva. Prema proračunima UN, do 2025. godine na Zemlji će živjeti osam milijardi ljudi. Prije nego što trend krene u drugom smjeru i broj stanovništva počne da opada, ova brojka bi mogla da poraste – čak preko devet milijardi do 2050. Ali, to zavisi od broja rođenih. Da bi brojka dugoročno ostala ispod osam milijardi stanovnika, u iduće četiri decenije prosječna stopa nataliteta u svijetu trebalo bi da padne sa 2,5 djeteta na 1,5 dijeteta po ženi.
Nekadašnja holandska ministarka za razvoj i posebna izaslanica i pokretačica UN-ove milenijumske kampanje Evelina Herfkens tvrdi kako brojke same po sebi nisu problem:
- Problem nije broj ljudi, već ono što oni konzumiraju. Prosječni Amerikanac potroši 600 puta više nego prosječni stanovnik Nepala ili Butana. Mislim da je Butan zemlja sa najmanjom potrošnjom po glavi stanovnika.
Već sada ljudi širom svijeta svakodnevno iz Zemlje crpe resurse čijom se vrijednosti mogu izgraditi 112 njujorških Empajer Stejt bildinga. Najsiromašniji ljudi, koji zarađuju samo dolar i 25 centi na dan i žive u potpunoj nemaštini, ne doprinose mnogo ovoj statistici. Preciznije, nju upravo čine oni koji žive u bogatijim zemljama.
Svi žele gradski život: Gradovi će privlačiti sve više ljudi. Prema UN-ovim prognozama 2050. godine će tri četvrtine stanovnika živjeti u gradu. To sobom povlači i nove probleme:
- Doći će do velikih poteškoća, prije svega - gdje smjestiti sve te ljude. Drugi problem je ekonomske prirode: šta ti ljudi mogu da rade, koliko mogu da zarade da bi prehranili svoje porodice? Treći problem je očuvanje socijanog mira na način da se izbjegne stvaranje velikog jaza između bogatih i siromašnih – objašnjava Konrad Oto-Cimerman, generalni sekretar međunarodne asocijacije gradova i opština za zaštitu okoline i održivi razvoj (ICLEI).
Oto-Cimerman tvrdi kako gradovi već sada moraju da razmisle o tome šta ih očekuje u budoćnosti.
- Važna tema sigurno će biti izbjegavanje socijalnih kriza u gradovima. To znači da ljudi u gradovima, a sve više će ih dolaziti u gradove, imaju vlastite prihode, da mogu živjeti, da imaju vodu i hranu. Proučimo li globalne scenarije o posljedicama klimatskih promjena ili o iskorištavanju prirodnih resursa, možemo uočiti da se zalihe smanjuju dok potrošnja stalno raste. Razmotrimo li količinu raspoložive pitke vode ili tla koje može poslužiti za uzgoj namirnica, sve to pomalo nestaje.
Migranti za bezbrižne "stare dane": Prema prognozama UN-ovog izvještaja za razvoj, u skladu sa migracijama iz sela u grad, doći će i do povećanja migracije preko nacionalnih granica. Eva Jespersen, voditeljica sektora razvojnog programa UN-a koji svake godine sastavlja izvještaje o razvoju čovječanstva kaže.
- Mnogo godina smo posmatrali kretanje nekvalifikovanih radnika iz zemalja u razvoju, koji u industrijski razvijenim zemljama pronalaze poslove u uslužnom sektoru. Poslovi poput brige za nemoćne dobra su prilika za žene da se uključe ili vrate na tržište rada. Osim toga, mnoge žene iz zemalja u razvoju dobile su priliku za usavršavanje, pa imaju veće mogućnosti zapošljavanja kada se vrate u svoju domovinu - kaže Jespersen.
U starim industrijskim zemljama migrantkinje su sve traženije na poslovima njegovateljica. Stanovništvo većine zemalja u razvoju je vrlo mlado, ali u bogatijim zemljama stanovništvo stari. Dakle, ima sve manje mladih ljudi koji mogu da brinu o sve većem broju starog stanovništva. S tim različitim demografskim strukturama može se izaći na kraj samo ako dođe pomoć izvana – na primjer njegovatelji, najčešće žene koje nekoliko godina rade u inostranstvu kako bi zaradile novac za svoju porodicu u domovini. Ali, to nije jedina prednost za migrantkinje u pečalbi. One često na taj način imaju bolji pristup obrazovanju.
- Kada razgovaramo o demografskim promjenama mislim da je jedan važan aspekt i činjenica da migrantkinje, po uzoru na žene u zemljama-domaćinima, rađaju manje djece. Na taj način migracije same po sebi mogu da umanje pritisak demografskih promjena i to dvostruko. Sa jedne strane se smanjuje porast broja stanovnika u zemljama u razvoju, a sa druge strane ima više radne snage za pomoć sve starijem stanovništvu u industrijskim zemljama – zaključuje Jespersen.
(Preuzeto: Deutsche Welle)
