“Oslikavaju freske u rožajskoj pravoslavnoj crkvi, na kojima svoje komšije druge vjere i građane ove zemlje predstavljaju kao zlikovce. Između ostaloga, pitam ih kako su ostali u svojoj vjeri i kako su im sačuvane stotine crkava i manastira, počev od Dečana pa do Mileševe i Đurđevih stupova, ako su im komšije islamske vjere bile takve kakvima ih predstavljaju. Takvi su u jednoj crkvi u Grblju oslikali i fresku na kojoj su prikazani kardinali i papa Katoličke crkve, mi kao poglavar CPC-a i Josip Broz u paklu”, istakao je on.
Srpska pravoslavna crkva je, kako je dodao, instrument vjerskog fundamentalizma i velikosrpskog nacionalizma.
“Pastva joj je necivilizovana i priprosta, a hijerarhija klerikalno-četnička, gramziva i bezobzirna i nimalo ne drži do jevanđelja, i nije hrišćanska. Duhovni očevi su im u januaru 1942. godine, u Sandžaku, na monsturozan način, upotrebom noža, lišili života oko 9.500 muslimana. Samo takvi klirici i vjernici, kojima tragovi smrde nečovještvom, devedesetih godina pršloga vijeka huškali su na rat protiv katolika i muslimana u Bosni i Hrvatskoj, sagradili crkvu u dvorištu Fate Orlović i blagosiljali genocid u Srebrenici”, kazao je Mihailo.
Zato, kako je dodao, “crkva u Rožajama i nije crkva”.
“Zato ta crkva u Rožajama, samim tim što je utemeljena u antihrišćanskom duhu, nije crkva, i ne treba da se ukloni freska, nego ona sama treba bude uklonjena. Apelujem na vjerujuće hrišćane u Rožajama da pregnu i sklone iz Rožaja i crkvu i nazovi svještenika koji u njoj služi”, zaključio je on.
