“Podnošenje krivičnih prijava protiv novinara može se tumačiti kao pokušaj zastrašivanja i pritiska na medije”, poručio je novinar Pobjede Duško Mihailović komentarišući za Portal Analitika krivičnu prijavu koju je protiv njega podnio Mitar Radonjić.
Prijava je podnijeta zbog “proganjanja”, a Mihailović naglašava da obiluje bizarnim tvrdnjama, te da je pokušaj zastrašivanja na ovaj način, u njegovom slučaju - bezuspješan.
Prema Krivičnom zakoniku, proganjanje se definiše kao ugrožavanje života, zdravlja i tijela… a Mihailović je početkom sedmice zbog obavljanja novinarskog posla dobio - poziv za informativni razgovor u OB Danilovgrad.
Radonjić u prijavi optužuje Mihailovića da „koristi položaj novinara u dnevnom listu Pobjeda i na naslovnicama ga naziva nasilnikom i navodi apsolutne neistine i tvrdnje“.
Nejasan osnov za prijavu
U prijavi, kako prenosi Pobjeda, navodi i da ga Mihailović „uporno proganja u određenom vremenskom periodu”, tako što ga „neovlašćeno prati i preduzima druge radnje u cilju fizičkog približavanja, uspostavljanja kontakta protivno njegovoj volji, preko trećih lica i sredstava komunikacije i preduzima druge slične radnje prema njemu“.
U izjavi policiji, Radonjić je rekao i da su mu informacije koje je novinar Pobjede objavljivao u svojim tekstovima ,,ulile veliki stepen straha“.
Zapravo, u seriji tekstova koje je Pobjeda objavljivala, Mihailović ukazuje na, kako navodi, sistemski feler u kojem “država finansira osuđenog nasilnika da bi pomagao žrtvama nasilja”.
Radonjić je i dva puta pravosnažno osuđivan zbog nasilja, a jednom zbog samovlašća.
Budući da informacije koje je pomenuti list objavljivao potiču iz javno dostupnih baza podataka, te da Mihailović nikada nije pokušao da stupi u kontakt sa Radonjićem, već se desilo obrnuto - nije jasno po kojem osnovu je prijavljen za krivično djelo.
Još jedna zloupotreba državnih resursa
Mihailović je izričit da je u konkretnom slučaju u pitanju još jedna zloupotreba državnih resursa, jer Radonjić, kaže, nije podnio privatnu tužbu Osnovnom sudu zbog „povrede časti i ugleda“.
“Očigledno svjestan da nema apsolutno nikakvu šansu da takvu parnicu dobije, pa umjesto tužbe podnosi krivičnu prijavu za djelo koje se goni po službenoj dužnosti i na taj način opterećuje i policijski i tužilački sistem nebulozama”, ističe Mihailović.
Prema Zakonu o medijima, kako pojašnjava, sve i da su Radonjićevi čast i ugled povrijeđeni, objavljivanje informacija koje mogu štetiti časti i ugledu je dozvoljeno ako su one tačne, tiču se stvari od javnog interesa i doprinose pravu na informisanje.
“O tome se upravo i radilo u seriji tekstova kroz koje Pobjeda gotovo godinu i po tretira sistemski feler koji omogućava pravosnažno presuđenim nasilnicima da „brinu“ o žrtvama nasilja i drugim osjetljivim kategorijama stanovništva. I to uz podršku države, koja se mjeri stotinama hiljada eura poreskih obveznika. Iako se u konkretnom slučaju radi o Radonjiću, koji je više puta kažnjavan zatvorskim kaznama i kućnim pritvorom zbog krivičnih djela nasilničko ponašanje, protivpravno lišenje slobode (otmica) i samovlašće, a čije su aktivnosti finansirale sve tri posljednje vlade, nas ne interesuje Mitar Radonjić per se”, ističe Mihailović.
Kaže da je Radonjić samo paradigma naopako postavljenog sistema.
Cilj pisanja - izmijene pravilnika za licenciranje
“Cilj Pobjede je da se konačno izmijene pravilnici za licenciranje pružalaca usluga iz oblasti dječje i socijalne zaštite na način da se onemogući osobama sa krivičnim dosjeima da, finansirani novcem građana, „pomažu“ osjetljivim kategorijama stanovništva”, navodi Mihailović.
Ako se danas, kako napominje Mihailović, zahtijeva od tinejdžera da dostave izvod iz kaznene evidencije “da bi prali tanjire u kuhinji nekog hotela na crnogorskom ili hrvatskom primorju tokom sezone, potpuno je nevjerovatno da se neko ko je pravosnažno osuđen za nasilje, i to nad maloljetnicima, danas stara o žrtvama nasilja”.
“Pitanje za sve nas, a prvenstveno za donosioce odluka u resoru socijalne zaštite, s obzirom na to da se za licenciranje pružalaca ovih usluga ne zahtijeva izvod iz kaznene evidencije je: ko može garantovati crnogorskim građanima da danas, negdje u Crnoj Gori, na primjer, neki pedofil nema pristup maloljetnicima kroz neki od programa koji finansira država Crna Gora novcem njenih građana”, pita Mihailović.
