On je otkrio da su mu karantin i izolacija zbog koronavirusa došli kao odmor, jer je prethodno bio u najgorim mogućim uslovima.
Dva mjeseca karantina najbolji period života
- Ja sam proveo dva najljepša mjeseca u životu, nekim ljudoma je teško palo, a gledajući sa moje tačke gledišta gdje sam četiri mjeseca proveo u sobi koja je tri sa tri, gdje nisam otvarao prozore, nisam mogao da udahnem vazduh, niko nije mogao da mi dođe u posjetu, ili samo jednom nedjeljno.
- Vidim da je mnogima teško palo, jer su navikli da rade drugačije, rade po cio dan, dođu prespavaju i opet na posao. Sada su po 24 sata bili sa ženama, pa je bilo dosta nasilja u porodici razvoda i slično - objašnjava Mihajlović.
Na pitanje koliko ga je bolest osvijestila i da li je prije toga imao strahove da će možda da se razboli Siniša je rekao
- Nisam imao strahove, bio sam zdrav stalno, jer ja treniram svaki dan, mislio sam da meni ne može da se desi. To sam otkrio na Sardiniji.
Igrao sam padel (igra sa reketima prim aut.) bio sam okej. Kad dobiješ leukemiju kažu brzo se umoriš, izlaze ti neke tačke na nogama, krvare ti desni.
- Nisam imao ništa od toga osjećao sam se dobro. Cio dan sam se bavio sportom. Igrao stoni tenis sa sinovima. I kad sam ustao sljedeće jutro ne mogu da stanem na nogu, mislio sam da sam uklještio neki mišić.
Javim se doktoru Bolonje, on me poslao na magnetnu rezonancu, a tamo dokrtor mi kaže "Vi morate da imate veliki otpor za bol" Nisam vidio ovakav nalaz u 40 godina. Ja sam mislio da osoba sa ovakvim nalazom ne može da stoji, a vi ste došli na nogama" Ja mu kažem, "doktore, ja sam sad trčao 10 kilometara"
Nijednog trenutka nisam sumnjao da ću da pobijedim bolest
Inače, ja sam svaka tri mjeseca radio nalaze krvi jer mi je otac imao tumor pluća.
- Poslije nekoliko dana, ja se brijem zove me doktor, kaže "Ajde dođi da ti kažem nešto" Počne nešto da okoliša, ja mu kažem "šta okolišaš kaži"...
- On mi kaže "imaš leukemiju". Odradili smo još neke dijagnostike i kada smo utvrdili počeli smo liječenje.
Uslijedilo je pitanje da li je čitav proces gledao kao na još jednu utakmicu i pobjedu koja mora da se ostvari, Mihajlović kaže: "Morao sam da pokažem ljudima da ne treba da gube volju za životom. Kao što kaže jedan novinar u Italiji sad je leukemija u problemu jer je došla kod Siniše. Kad mi se desilo ja sa od prvog momenta jedva čekao da krenem da se liječim ali nisam sumnjao nijednog momenta da ću ja to da pobijedim. Tako sam se ponašao i taklo sam radio."
- Imao sam sreću da odem u Bolonju u bolnicu gdje su najbolji ljekari. Ja sam im rekao samo recite šta treba da radim ja ću to da radim, ja ću to da pobijedim.
- Nikad ne treba da izgubiš volju za borbom, volju za životom. Imao sam obavezu prema drugim ljudima ne samo prema familiji, jer su i drugi sportisti pratili situaciju i morao sam da dam primjer.
- Ne mislim da svi moraju da se bore kao ja sa takvom hrabrošću nego da imaju tu volju za životom.
- Ja sam takav i u životu kad imam neki problem idem da ga riješim. Dosta sam prošao u životu tako da sam poslije ove bolesti, evo prošlo je sedam mjeseci i rezultati su dobri..
- Postao sam bolji čovjek od toga. Četiri mjeseca nisam udahnuo čist vazduh. Tek kad sam izašao vidio sam koliko je to velika stvar. Te male stvari na koje prije nisam obraćao pažnju.
- Zahvalio bih se svim ljudima u Srbiji prijateljima, poznatim i nepoznatima koji su slali poruku podrške. Navijačima Zvezde i svima ostalima koji su mi dali snage da izdržim i pobijedim - rekao je Mihajlović.
- A poslije toga da ideš kući da budeš sa porodicom da se šetaš po stanu meni je to bilo kao odmor.
