Nekoliko dana nakon teške katastrofe u Novom Sadu, čini se kako ljudi u Srbiji, pa i u regionu, teško mogu naći prave riječi kojima bi izrazili ono što zaista osjećaju.
Ipak, jedan ih je Novosađanin pronašao, a njegov je razgovor za televiziju N1 postao viralan širom regije. Djelove te izjave prenio je i Portal Analitika prije nekoliko dana.
"U Novom Sadu nije se dogodila ni tragedija, ni nesreća, nego zločin", poručio je novinar iz tog grada Igor Mihaljević.
"Nesreća je nešto drugo, a ovo je zločin"
Ovog puta, za Portal Analitika on je govorio i o rušenju nadstrešnice, u kojem je stradalo 14 ljudi, ali i o širem kontekstu.
11
"Građani i građanke, oni iole pismeni i sa funkcionalnim mozgom, apsolutno su uvjereni da je u pitanju zločin i zahtijevaju da se podnesu krivične prijave protiv odgovornih lica, preduzeća ili institucija. "Nesreća", odnosno viša sila, je kada vas udari grom, sravni zemljotres ili pokosi uragan. Zločin je kada odgovorna lica, svojim djelovanjem ili nedjelovanjem, dovedu do katastrofe u kojoj živote izgubi 14 osoba, od toga dvije devojčice i dvoje tinejdžera. Podsjećam da u trenutku dok mi razgovaramo još tri osobe leže u bolnici u kritičnom stanju i pitanje je da li će se, i u kakvom stanju, izvući živi", pojašnjava Mihaljević raniju izjavu.
Naš sagovornik naglašava kako su u datoj situaciji pojedini mediji u Srbiji, malobrojniji, pristupili temi kritički i sa pijetetom prema žrtvama, a da su brojniji "udarnički radili na tome da operu rukepripadnika vlasti, kineskog konzorcijumai domaćih izvođača radova bliskih Srpskoj naprednoj stranci".
"Večernje novosti su odmah počele da ih oslobađaju svake krivice i odgovornosti, na primjer. Reakcija vlasti je očekivana - bijedna, ljudožderska i usmjerena isključivo ka očuvanju pozicija na kojima se nalaze", dodaje on.
Krivce pronašli u - Titu i Farkašu
Pojedini mediji u susjedstvu išli su do toga da krivim proglase - projektanta iz šezdesetih godina.
"Vjerovali ili ne, oni se, uz pomoć lojalnih medija, trude da krivicu svalena pokojnog arhitektu Imrea Farkaša, gromadu novosadske i jugoslovenske arhitekture, i naravno Josipa Broza Tita, za čijeg je vakta Željeznička stanica sagrađena 1964. Pokušavaju da ubijede građanke i građane da fatalna nadstrešnica nije renovirana tokom posljednje dvije rekonstrukcije, zaboravljajući da Novosađani i Novosađanke imaju oči, uši i mozak između njih, koji nam govore da nadstrešnica jeste promijenjena i, osim novih pločica, dodat je masivni čelični nosač staklene površine, cijelom dužinom", navodi Mihaljević.
Upitali smo Mihaljevića i da li mu djeluje da su žrtve ostale u drugom planu, ili makar u sjenci poruke "to nije naša krivica".
"Naravno. Žrtve su uvijek u drugom planu, osim kada nepažljivi sudija uskrati Novaka Đokovića za poen. Onda kreće poziv na mobilizaciju, sa genijalnom idejom da srpska vojska, na putu do Vimbldona, oslobodi Kosovo. Uzroci naše nesreće su brojni i sada nemam vremena da se pozabavim svima, ali vlast se očajnički trudi da opere ruke iz vrlo prostog razloga koji je banalan na nivou klišea - ako izgube vlast, mnogo njih će završiti na robiji, ili će morati da bježe iz zemlje. Neko u Budimpeštu, neko u Moskvu, zavisi gdje im se završava finansijska i obavještajna pupčana vrpca. Toliko je duboka i široka srpska korupcija i kriminal", ocjenjuje on.
"Ne morate biti inženjer da biste razumjeli"
Željeznička stanica u Novom Sadu je, pojašnjava naš sagovornik, u posljednje tri godine renovirana i svečano otvarana dva puta, u šta je uloženo 65 miliona eura.
"To je dovoljno za 30 škola ili 130 mašina za magnetnu rezonancu. Srećom pa u Srbiji niko neće da bude nastavnik, a ljekari su odavno pobjegli, pa nema smisla ni kupovati prijeko potrebnu medicinsku opremu ili zidati škole. Čovjek ne mora biti građevinski inženjer da bio razumio koliko je opasno dodatno opterećivati viseću konstrukciju bez ikakve promene nacrta i novih proračuna statike", dodaje Mihaljević.
U krajnjem, naglašava on, ne svodi se sve na priču da li je nadstrešnica bila renovirana ili nije.
"A jeste. Važno je znati sljedeće - objekat je 60 godina stojao postojano kano klisurina, onda je neko nešto radio na njemu, i četiri mjeseca poslije deo njega se srušio, pobio 14 osoba i osakatio ko zna koliko još. Tačka", kaže on.
"Ma šta vam Beograd govorio, Crna Gora ne smije biti rusko-srpska prćija"
U momentu katastrofe u Novom Sadu, ministar iz susjedstva Goran Vesić zadesio se u Podgorici. Tri dana prije toga, tokom premijerskog sata, pojedini su poslanici vlasti glorifikovali Vučićeve građevinske poduhvate u Srbiji.
Mihaljević ističe kako Crnoj Gori ne bi preporučio vezivanje za SNS, pri čemu dodaje i kako bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića doživljava kao "provjerenog kralja korupcije", a da je na kraju - navijao za njega.
"Što se Crne Gore tiče, i dalje mi je nevjerovatno da sam tokom svih posljednjih izbora punim srcem navijao za DPS i Đukanovića", navodi on.
Da mu je neko prije 20 godina rekao da će 'navijati' za tu opciju, dodaje Mihaljević, proglasio bi ga ludim.
"Međutim, ono što Crnoj Gori nudi takozvana "srpska struja", taj bizarno morbidni "srpski svet" uvijen u crne mantije i uvezen iz Kremlja, za sve to pobrojano Milo Đukanović je ravno zlatousti serafim sa nebesa i renesansno-prosvjetiteljski guru. Ne dajte svoju nezavisnot i suverenitet, budite svoji na svome, u Evropi, čisti i umiveni, ma šta vam Beograd govorio. Crna Gora je dio svijeta, a ne srpsko-ruska prćija", poručuje on.
"Vojvodina idealan teren za dokazivanje kleronacionalista"
Na pitanje gdje je danas Novi Sad, on odgovara -"Stari Novosađani" su otišli ili umrli, a ljudi koji su doselili nakon rata iz Hrvatske nijesu došli u Vojvodinu, nego su pobjegli u Srbiju".
"Trenutno je aktuelno prenaseljavanjeNovog Sada ljudima iz Republike Srpske i klero-nacionalističko 'osvajanje' teritorije neometano teče kao i tokom devedesetih. Novi Sad i Vojvodina, i onomad i sada, moraju navjiše da stradaju zato što je ovo idealno mjesto da se kleronacionalisti pokažu, dokažu i protežu. "Srpska Vojvodina" je inače ubjedljivo najgluplja sintagma u Galaskiji, jer je ona istovremeno i pleonazam i oksimoron, a to ide toliko daleko da je u Novom Sadu postalo gotovo zabranjeno zidati barokne pravoslavne crkve, kakve imamo vjekovima, i sada je u modi raško-vizantijski stil, koji u Novom Sadu izgleda nakazno i van pameti", smatra on.
No, podsjeća i na istoriju Vojvodine, koja je vjekovima migraciona teritorija i u koju je svako došao odnekud i prije ili kasnije bio dobro prihvaćen.
"Ovdje su samo Dunav, pšenica, suncokret i šaš pravi starosjedioci. Međutim, problem može nastati ukoliko osoba koja je pobjegla iz čemera i nesreće rodnog kraja dođe u Novi Sad, navodno prosperitetani pristojan grad, da bi tu pronašla sreću, a onda ovde pokušava da uspostavi sve one manire, ponašanje i svjetonazore koji su od njenog rodnog kraja napravile bijedno mesto za život", ocjenjuje naš sagovornik.
Uprkos svemu, Mihaljević na kraju ističe kako ne gubi nadu.
"Nadanikada nije napuštala Pandorinu kutiju. Nijesam ni optimista, ni pesimista, smatram da sam "posibilista" i znam da ako zapnemo koliko juče, za 30 godina napornog rada ovo može biti lijepo mesto za život. Mladima govorim da pobjegnu, da ne izgubeuzalud jedini život koji imaju, ali mi, kojima su godine već pojele skakavci, dužni smo ostati ovdje u pokušaju da sredimo Novi Sad, Vojvodinu i Srbiju, za genercijunaših unuka. Za djecu je, bojim se, kasno", zaključuje on.
