U intervju za Index.hr Mijatović je govorio o brojnim aktuelnim temama. Rekao je kako Luku Modrića smatra fenomenom, te ne samo najboljim igračem svih vremena s ovih prostora, nego jednim od tri najbolja vezna igrača u istoriji.
Legendarni Crnogorac je 1989. bio na korak do Hajduka, transfer je bio praktično gotov, a onda je sve propalo. Index saznaje šta se dogodilo i zbog čega se veliki Peđa u posljednjem trenutku predomislio te je umjesto Hajdukovog obukao dres Partizana.
Mijatović je priznao da je od malih nogu bio hajdukovac i da mu je danas jako žao što nije imao priliku da igra pred Torcidom.
Kaže da se grozi nacionalizma i najviše se smatra građaninom svijeta.
Mijatović je za Index.hr ispričao i priču staru 28 godina zbog koje je u tadašnjoj Jugoslaviji zbog Hrvatske i prijatelja Hrvata proglašen nacionalnim izdajnikom.
“Ja sam Crnogorac, u redu, ali što s tim? Što, sad bih ja trebao biti veći Crnogorac od bilo kojeg Crnogorca koji živi u Crnoj Gori? Ili bi neki Srbin trebao biti veći Srbin od Srbina koji živi u Srbiji ili Hrvatskoj? Totalne gluposti. Tim se stvarima i nacionalizmima opterećuju neki ljudi koji nisu nikad imali priliku da vide malo više svijeta. Ako je neko moj prijatelj ili moj saigrač, nikad me nije bilo briga odakle dolazi i koje je nacionalnosti. Jedino mi je važno ono što osjećam prema toj osobi”, kaže Mijatović.
Sjeća se 1994, kad je Hrvatska igrala protiv Španije u Valensiji.
“U to sam vrijeme bio igrač Valensije, a situacija u bivšoj nam državi je bila izuzetno komplikovana. Rat je i dalje trajao i odnosi su bili katastrofalni. To se mene nije ni najmanje ticalo. Godinama sam bio saigrač i prijatelj s Bobanom, Jarnijem, Šukerom, Štimcem, Prosinečkim i naravno da sam ih želio vidjeti i pozdraviti se s njima. Ti su momci bili moji prijatelji. Saznao sam u kojem se hotelu nalaze i otišao sam do njih. Nakon toga su me u Jugoslaviji žestoko kritikovali i doslovce su me proglasili izdajnikom. Zbog toga što sam želio da vidim ljude s kojima sam godinama igrao u mladoj i A reprezentaciji. To, naravno, nema nikakve veze sa zdravim razumom. Isto bih napravio i danas. To su moji prijatelji. S njima se čujem i vidim redovno i uvijek kad se nađemo, osjećaj je fenomenalan”, kazao je Mijatović.
U to doba su brojni sportisti, kako navodi, puno više pratili političku situaciju u zemlji.
“Ali nijesam siguran da bi većina njih napravila ono što sam tada napravio ja. Meni je to bilo nešto najnormalnije i baš me briga što su me neki ljudi zbog toga osudili. Važno mi je da svoje prijatelje mogu vidjeti kad ja to hoću, a to nema veze s nikakvom političkom situacijom. Apsolutno sam siguran da se danas mnogi kaju zbog nekih stvari, što su u to vrijeme radili ili govorili. Nezavisno od toga šta se događa, čovjek mora biti svoj i mora imati svoj stav”, naveo je Mijatović.
Navodi da je njegova životna filozofija da će mu neki ljudi koje smatra prijateljima uvijek biti prijatelji, bez obzira na to što neko na to ima neku kritiku.
“Za te ljude i njihove kritike me ni najmanje nije briga. Imamo samo jedan život i treba ga živjeti onako kako vi mislite da treba, a ne onako kako vam neko drugi nameće”, naveo je Mijatović.
