Marija Mijović iz te nevladine organizacije kazala je da je u Crnoj Gori reklamiranje kockanja ekstremno prisutno, pa se gotovo na svakom koraku može vidjeti reklama koja promoviše kockanje.
Mijović je agenciji MINA rekla da su neke od tih reklama izuzetno mizogine i uvrjedljive, i da je očigledan izostanak reakcije nadležnih.
“Onlajn reklame su takođe veoma intenzivne, a društvene mreže prepune sadržaja koji promovišu kockanje. Moramo imati u vidu, s obzirom na dostupnost telefona i interneta, da tim sadržajima vrlo lako mogu pristupiti i djeca, praktično bez ograničenja”, upozorila je Mijović.
Na pitanje da li reklamiranje kocke treba zabraniti zakonom, ona je odgovorila potvrdno.
“Apsolutno. Kockanje ima visok potencijal za razvoj zavisnosti, i treba zabraniti njegovo reklamiranje u cilju da se mladima učini manje pristupačnim i privlačnim”, kazala je Mijović.
Ona je pojasnila da bi se ta zabrana odnosila kako na medijsko objavljivanje marketinškog materijala koji promoviše kocku, tako i na onlajn reklamiranje.
Kako je istakla, posebno je važno zabraniti vidljivo promovisanje objekata kao što su kladionice i kazina.
“Isti princip zagovaramo i kod reklamiranja duvana”, naglasila je Mijović.
Upitana postoji li bojazan da bi zabrana oglašavanja kocke imala negativne ekonomske posljedice, ona je rekla da, u slučaju da se generiše manja ekonomska dobit iz te oblasti, to neće imati negativne ekonomske posljedice po društvo u cjelini.
“Jer će novac koji se ulaže u kockanje biti uložen u društveno produktivnije oblasti”, dodala je Mijović.
Ona je kazala da se povremeno govori o izmjeni zakona, ali nije sigurno da je trenutno politička volja većine usmjerena ka regulisanju tog pitanja.
Na pitanje kako komentariše to što su se u reklamiranje uključile pojedine javne ličnosti, Mijović je odgovorila da influenseri prihoduju od reklamiranja raznih proizvoda, ali da moraju u vidu imati potencijalnu štetu proizvoda koje reklamiraju.
“Upravo zbog toga što su influenseri, odnosno imaju uticaj na druge, posebno mlade”, pojasnila je Mijović.
Ona je rekla da je, iako u globalu zakonom zabranjeno, kockanje kod mladih postalo popularna forma rekreacije.
“Adolescentno kockanje postalo je značajan javno-zdravstveni problem. Reklamiranje ovakvih sadržaja samo povećava šansu za razvoj zavisnosti”, upozorila je Mijović.
Ona je podsjetila da je Svjetska zdravstvena organizacija u novom izdanju Međunarodne klasifikacije, zavisnost o igricama i kockanje uvrstila u kategoriju Mentalni, bihejvioralni ili neurorazvojni poremećaji – potkategorija poremećaji usljed zavisničkih ponašanja.
Mijović je kazala da je ESPAD istraživanje, koje je posljednji put je u Crnoj Gori rađeno 2019. godine, pokazalo da se svaki treći učenik kockao barem jednom za novac u 12 mjeseci koja su prethodila istraživanju.
Prema njenim riječima, uočena je značajna razlika između dječaka i djevojčica, pa da se gotovo svaki drugi dječak kockao za novac, naspram gotovo svake pete djevojčice.
Kako je navela Mijović, istraživanje je pokazalo da je, prilikom kockanja za novac, 13 odsto učenika koristilo je internet, odnosno svaki peti dječak i manje nego jedna u dvadeset djevojčica.
“Više nego jedan od tri ispitanika koji su se kockali za novac u prethodnih 12 mjeseci, igrali su na slot mašinama, odnosno 35 odsto. Više nego jedan u pet ispitanika igralo je igre sa kartama ili kockicama, njih 22 odsto”, rekla je Mijović.
Ona je kazala da je 54 odsto ispitanika igralo je lutriju ili bingo, kao i da je tri četvrtine ispitanika igralo u kladionicama, odnosno kladio se na sport ili životinje.
“Podaci su dobijeni putem istraživanja prije COVID pandemije. Uzevši u obzir da su dobijeni ispitivanjem šesnaestogodišnjaka, smatramo da su izuzetno zabrinjavajući”, istakla je Mijović.
Ona je podsjetila da je istraživanje crnogorskog Instituta za javno zdravlje iz 2019. godine pokazalo da čak 42,3 odsto učenika trećeg razreda srednje škole upražnjava igre na sreću, dok se još 9,4 odsto njih često kladi u kladionicama ili na tomboli.
Upitana da li Crna Gora ima zadovoljavajući legislativni okvir kada je riječ o toj oblasti, ona je odgovorila da, iako postoje najave o izmjeni Zakona o igrama na sreću, ta tema do sada nije bila u fokusu javnosti.
“Svjedoci smo nepoštovanja zakonskog okvira”, rekla je Mijović.
Ona je navela da sadašnje zakonsko rješenje propisuje da objekti koji priređuju igre na sreću ne smiju biti bliže obrazovnim ustanovama od 250 metara, što je, prema njenoj ocjeni, apsolutno nedovoljno velika distanca.
Prema riječima Mijović, kockarnice i kladionice se nalaze u blizini osnovnih, srednjih škola i vrtića, kao i uz dječija igrališta.
“Izlozi kladionica i kockarnica su i dalje blještavi, izražajni, primjetni, pa je potrebno zakonski precizno dodatno ograničiti i spoljašnji izgled ovih objekata, i dodatno ih pomjeriti što dalje od obrazovnih institucija”, navela je Mijović.
Ona je podsjetila da je kockanje zakonom zabranjeno osobama mlađim od 18 godina, ali da podaci govore da se zakon krši u ogromnom broju slučajeva.
“To pitanje zaista bi trebalo da bude dio javnog diskursa i da se radi na izmjeni zakona, adekvatnom sprovođenju, kao i na prevenciji”, zaključila je Mijović.
