“Biti trener Budućnosti posebna je čast, privilegija i obaveza. Sjesti na klupu na kojoj su prije vas bila velika imena jugoslovenske košarke poseban je izazov i odgovornost. Stati ispred rijeke navijača koji Budućnost doživljavaju svojom je najposebniji momenat u životu jednog trenera. U više navrata, različitih momenata, čak tri puta vraćao sam se na tu klupu. I onda kad nam je korona uzela mogućnost da kao drugoplasirani u regularnom dijelu igramo za titulu, i onda kada je trebalo stati iza minus 40 u prošlogodišnjem polufinalu, i sada kad nakon sjajnog starta u ABA ligi treba napraviti reakciju i u Evrokupu naći tu jednu pobjedu na strani”, napisao je Mijović na Fejsbuku.
Svaki momenat na klupi Podgoričana za njega je imao važnost.
“Posebni su trenuci nakon pobjeda, posebne su i tuge nakon poraza. I pozitivni momenti i sve tuge nakon poraza dolazile su iz istog osjećaja i motivacije: ne razočarati ljude koji vole Budućnost. Da bi pozitivni momenti bili duži, a tuge kraće važno je bilo imati ljude oko sebe. Ja sam ih imao i beskrajno im vjerovao. Sa Gašom, Slavkom, Markom, Suadom, Vladom, Lukom, Musom, Peđom, Giletom, Lukom N, Bojketom, doktorima, bi svaki trener poželio borbe za ” litar krvi”. Veliko hvala čovjeku koji mi je vjerovao i kad mnogi nisu, predsjedniku kluba Draganu Bokanu. Beskrajno hvala i poštovanje navijačima. Ni Burg, ni Ankara ni Kluž im nisu bili daleko. Hvala igračima jer su me činili i boljim trenerom i boljim čovjekom. KK Budućnost, posebnost i emocija, zauvijek…”, zaključio je Mijović.
1
