Milatovićev govor prenosimo integralno:
Osjećam posebno zadovoljstvo što sam večeras ovdje sa vama i što imam čast da vam se obratim. Povod zbog kojeg smo se okupili prilika je da se podsjetimo važnosti Kotora za kulturni identitet Crne Gore ali i da osvijetlimo potrebu da, u statusnom smislu, ovaj Grad dobije mjesto koje zaslužuje. U ovoj predivnoj simbiozi mora i kamena, ušuškan pod Pestingradom i Vrmcem, Kotor je vjekovima oslikavan različitim kulturama i tradicijama njegovih upravitelja. U svjetsku kulturnu baštinu 1979. godine upisalo ga je trajanje kome su, u različitim istorijskim periodima, razvojni pečat davali Rimljani, Iliri, Vizantijci, Mlečani, Nemanjići, Austrijanci i Francuzi, ostavljajući iza sebe raskošna svjedočanstva o izuzetno važnoj ulozi koju je ovaj grad vjekovima imao u širenju kotorske i mediteranske kulture. Svaki boravak ovdje, prožet šetnjama živopisnim pjacama i uskim uličicama, za mene lično, predstavlja izuzetno nadahnuće i inspiraciju.
Ako govorimo o tome gdje je Kotor danas moramo poći od nekoliko nepobitnih činjenica. One, u prvom redu, govore da je u proteklih petnaestak godina došlo do njegovog snažnog pozicioniranja, ponovo, na turističkoj mapi Evrope i svijeta, velikih investicionih poduhvata ali i doseljavanja značajnog broja stranaca koji su svoju sudbinu da li privremeno, da li trajno vezali za ovaj grad. Takvi trendovi, pored snažnih ekonomskih efekata, sa sobom nose i brojne izazove koji zahtijevaju pozornost lokalne i državne vlasti. Ta pozornost podrazumijeva razvoj i implementaciju održivih politika koje se tiču Kotora, kako bi one, istovremeno, bile u funkciji daljeg razvoja grada ali i očuvanja njegovog neponovljivog duha i ove neponovljive kotorske posebnosti. Kotor ne smije postati talac sopstvene privlačnosti i puko stjecište izletničkog turizma već mora ostati naša autentična destinacija, naš grad, koji će na pravi način valorizovati svoje potencijale. Brižljivo prostorno planiranje, nadogradnja postojeće infrastrukture i očuvanje kulturno-istorijskog blaga predstavljaju ključne izazove, kada je u pitanju dalji razvoj Kotora. Donošenjem posebnog zakona o gradu Kotoru i uvažavanjem njegovog nesumnjivog značaja za Crnu Goru stvorio bi se pouzdan temelj za uspješno suočavanje sa navedenim izazovima i kreirao povoljan ambijent za unaprjeđenje života svih stanovnika u ovoj zajednici, ali prije svega, sačuvao duh Kotora grada. U tom smislu doživljavam i Inicijativu za povratak statusa grada Kotoru, koju mi je predsjednik opštine sada predao a koju ću ja, uz punu podršku, proslijediti državnim organima nadležnim za njeno sprovođenje – Vladi Crne Gore i Ministarstvu javne uprave. Primijetili ste da sam, u okviru ovog izlaganja, u više navrata koristio termin „grad“ opisujući Kotor, čime sam i u simboličkom smislu iskazao odnos prema navedenoj Inicijativi.
Drage Kotoranke i Kotorani,
vi koji imate privilegiju da vas bude zvona sa katedrale svetog Tripuna i crkve svetog Nikole, da vam jutra i večeri budu obojeni neponovljivim triptihom mora, neba i kamena, nezavisno odakle ga posmatrali – iz Starog grada ili Dobrote, sa Prčnja ili Mula, iz Risna, Perasta, Škaljara ili Stoliva, vaš glas mora biti presudan u kreiranju budućnosti ovoga grada, našeg istorijskog grada Kotora. U Predsjedniku Crne Gore imate pouzdanog saveznika za svaku inicijativu koja doprinosi prosperitetu ovog predivnog mjesta u kome se, poput dragulja, čuva najznačajniji dio naše kulturne baštine.
U uvjerenju da će Inicijativa za vraćanje statusa grada Kotoru biti sprovedena u djelo i da će Kotor, i u formalnom smislu, povratiti status koji je vjekovima imao, zahvaljujem se na gostoprimstvu i prilici da vam se obratim.
Živio grad Kotor i živjela Crna Gora!
