CITES je Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka, odnosno međunarodni sporazum kojim se reguliše i nadzire međunarodna trgovina divljim vrstama i osigurava da ona ne ugrožava opstanak tih vrsta u prirodi.
Miličković je juče sazvao konferenciju za medije na kojoj je, između ostalog, istakao da duže od 16 godina spašava životinje od svog novca, jer institucije nemaju rješenje za taj problem.
- Pri tome, planiraju da izgrade nešto što je već izgrađeno kod nas, a oni su vidjeli kako držimo životinje i kako sve ovo izgleda, jer je direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić dolazio i čak je kao mogućnost pomenuo da se CITES centar izgradi ovdje jer imamo uslova za to. Taj centar bi bio potpuno zatvoren za posjetioce i svaka država mora i treba da ga ima. Međutim, promijenio je mišljenje – kazao je Miličković.
Legalizacija
Na pitanje da li je imanje na kojem se nalaze životinje legalizovano, Miličković tvrdi da jeste i da ima dokumentaciju za to.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine, sa druge strane, u medijima su više puta isticali da on nema potrebnu dozvolu za držanje pojedinih životinja.
– Samo da pojasnim da se naša NVO zove Prihvatilište za oporavak životinja, ali imamo privremenu dozvolu za zoo park. Za trajnu je potrebno da imamo muško-ženski toalet za posjetioce, to još nijesmo napravili i moramo imati grobnicu za životinje, ukoliko neka od njih ugine, a srećom su sve zdrave i lijepo žive sa nama, a mi sa njima. Imamo i pojedinačno dozvole za životinje koje ovdje držimo i ja imam za to dokumentaciju. Dokumenta za legalizaciju smo predali 2017. godine i taj proces je trajao pet godina. Imamo dozvolu za držanje divljih i egzotičnih životinja i građani to treba da znaju – rekao je Miličković.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine su, kako je istakao, obećali da će ih podržati i pomoći im u ovom poslu, ali to nijesu učinili.
– U nekoliko navrata prilikom obilaska naših životinja vidjeli su da ih pazimo i koliko puno prostora imaju. Ipak, nikad nam nijesu pomogli. Gazdić je imao dobru volju, ali se sve odjednom promijenilo pod nečijim uticajem, očigledno – ističe Miličković.
Sukobi
Kaže kako je bio primoran da se obrati javnosti jer danima sluša „stravične i skandalozne izjave ljudi iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica“.
– Maltretiranje počinje od momenta kad smo preuzeli brigu o dva mala mrka medvjeda, kako bi se za njih pronašlo adekvatno rješenje. Kontaktirali smo stručnjake za medvjede iz svih zemalja regiona, oni su pojasnili da medvjedi ne mogu podivljati nakon što su pripitomljeni i tada počinju najstrašnije opstrukcije od strane CZIP-a i Darka Saveljića, ornitologa iz te NVO – tvrdi Miličković.
Istakao je da je Saveljića čak i tužio za povredu časti i ugleda i za zloupotrebu službenog položaja još 2018. ali da je izgubio taj spor.
– Još sam dužan da mu platim 3.000 eura, a niko nije uzeo u obzir šta sam sve preživio i kakve naslove sam gledao u jednom mediju koji se bavi nama i maltretira nas – navodi Miličković.
O aktuelnoj situaciji
Dotakao se i mladunčeta lava koji je pronađen nadomak Budve prije nekoliko dana i istakao da se ta životinja trenutno muči jer je smještena u azilu gdje su psi, iako je on nudio svoje imanje za tu životinju.
– To je divlja mačka, pa veliki poznavaoci iz NVO koji su je tamo smjestili treba da znaju da je sigurno istraumirana jer sluša po čitav dan lavež pasa. Pri tome je smiješno da kažu da su sproveli akciju hvatanja lava na način na koji su je sproveli, jer imate mnogo snimaka gdje se taj lav mazi sa djecom, on nije opasan– tvrdi Miličković.
Kaže da je nudio i da dvije afričke kornjače koje su trenutno u Prirodnjačkom muzeju, a koje su prokrijumčarene u našu zemlju, budu kod njega jer im treba mnogo sunca.
– To nije mjesto za kornjače jer im treba sunce, kao što nije ni lavu mjesto u azilu. Mi imamo zagrijanu prostoriju za lava, visoka je temperatura kako bi njemu i odgovaralo. Svakako, ima više prostora nego u kavezu u azilu – istakao je Miličković.
Apsurdno je, dodaje, i to što dovode u pitanje porijeklo životinja koje drži na svom imanju.
– Meni ljudi donesu životinju, ja uzmem broj, ime i prezime i to je sve što mogu da proslijedim inspekciji. Ne znam da li je neko tu životinju nabavio legalno, ali prihvatim da pomognem svakoj. Država treba da se bavi pitanjem kako je neka životinja uvezena, ja sa tim zaista nemam ništa – poručuje Miličković.
Na pitanje da li smatra da je medvjedu Ljubu koji je smješten u tom prihvatilištu uslovan kavez u kome se nalazi, Miličković kaže da bi volio da je prostor veći, ali da je ispunio zakonski minimum.
Sve je izgradio o svom trošku i koštalo ga je 17.000 eura.
– Zašto mi onda ne pomognu kad se brinu za životinju. Zakonski minimum kaže da moram 150 kvadrata da imam za medvjeda i stvorio sam ih. Volio bih da ima više prostora, ali toliko sam mogao da pružim i svoj novac sam dao za to. Ljubo je državni medvjed pa su mogli da pomognu da su htjeli. Imam 300 životinja, znate li koliko hrane na dnevnom nivou treba svakoj od njih– upitao je Miličković.
Iz CZIP-a su, kaže, njega kritikovali kako drži medvjeda, a nije im bilo interesantno što neko „u 20 kvadrata smjesti 30 vukova“.
– Sabotiraju naš rad i to je to. Ljudi iz Agncije su samo žrtve manipulacije jednog čovjeka i NVO u kojoj radi, a koja je nakon cijele priče sa mečićima od 2017. uvećala duplo svoje prihode pa je jasno ko ima interes u svemu ovome – zaključuje Miličković.
Država da uradi bolju registraciju
Miličković je ukazao na to da naša država ne popisuje životinje onako kako to čine države u regionu, te da postoji mnogo rijetkih vrsta u Crnoj Gori za koje javnost ne zna.
– Zovu nas često i nude nam krokodile, aligatore, majmune, tigrove, lavove i mnoge druge životinje. To znači da u Crnoj Gori one postoje, da li se krijumčare ili su legalno tu, to ne znam. Ali su na teritoriji naše zemlje. Do skoro su se pojedine zaštićene vrste životinja kupovale u pet-šopovima, niko o tome ne vodi računa – istakao je Miličković.
Navodi da niko nema pravo od njega da traži da ne pokazuje posjetiocima životinje, jer za to ne postoji pravno uporište.
– Zašto se ne pozabave životinjama koje su doslovno mučene na šetalištu u Budvi i Sutomoru za vrijeme ljetnje sezone kad uzmu majmuna i slikaju se sa njim na 40 stepeni, kao i sa zmijama i slično tome. Te ljude niko ne pita odakle im životinje, ali kad smo mi u pitanju svaki dan govore kako nemam dozvolu za držanje ove ili one životinje. Neka građani zaključe, ali jasno je da pojedini ljudi opstruiraju naš rad – naveo je Miličković.
Nakon cirkusa...
Kazao je da je prije nekoliko godina u Crnoj Gori bio cirkus i da je 30 životinja ostalo kod nas, da je većina uginula, jer državni organi nijesu htjeli da mu dozvole da budu kod njega.
– Italijani koji su doveli te životinje više nijesu mogli da ih vrate zbog nekih bolesti koje su se javile kod nas i kazali su da mora država da mi dozvoli da uzmem životinje, što država nije učinila. One su uginule, bar većina njih, pa smo tako saznali da je u dvorištu jedne kuće bio sahranjen nilski konj. Zanimljivo je da se NVO za zaštitu životinja nijesu bavile tim problemom – istakao je Miličković.
