Povodom sjednice Savjeta Gradske radio televizije i pojašnjenja koja je tim povodom dala predsjednica tog organa Vesna Radulović za Portal Analitika reagovala je feministička teološka analitičarka iz Podgorice, Maja Miličković.
Njeno reagovanje prenosimo integralno:
“Pojašnjenje predsjednice Savjeta RTV Podgorica Vesne Radulović o tome zašto su sproveli sjednicu tako kako jesu i zašto su ničim izazvani i mimo svakog osnova birali za direktora osobu koja ne zadovoljava minimalne uslove, a nije ni zaposlena u toj medijskoj kući je u najmanju ruku prizemno i vrijeđa razum.
Dodatno zabrinjava zašto su se tako odnijeli prema zaposlenima u Gradskoj RTV pri čemu posebno ističem slučaj žene i novinarke Dubravke Perović.
Svaka samosvojna i nepodobna žena u Crnoj Gori kada to odgovara centrima moći koje po pravilu vode muškarci metne se u “Bogougodnice” i to im postane eleminatorni faktor za dalji rad i život.
1To je potvrdio i projekat Mreže BIRN koji su nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju (CDT) i aktivistkinja Milica Kovačević, takođe žena, pokušali da operu od neprofesionalizma i sramote koju su učinili drugima, naročito prema ženama. Neshvatljivo je toliko odsustvo solidarniosti, empatije a prisustvo licemjerstva žene prema ženama.
Dubravka Perović je žena koja je profesionalni život posvetila novinarstvu i svuđe đe je radila držala se najviših medijskih standarda. Nacionalistički i populistički portali, bliski političkom i militantnom krilu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Perović su dovodili u vezu sa feminističkom grupom “Bogougodnice”.
Odgovorno tvrdim i to mogu dokazati na sve moguće načine da Dubravka Perović nikakve veze na bilo koji način i nikada nije imala sa Bogougodnicama ili sa mnom, a ključni razlog zbog čega nije izabrana za direktorku Gradske RTV jesu tekstovi koji o njoj govore na neistinit i ponižavajući način i predstavljaju je članicom provokativne feminističke grupe.
Nevladine organizacije koje zastupaju prava i slobode žena, što podrazumijeva valjda i emancipaciju društva i razbijanje nametnutih društvenih mehanizama kontrole nad ženama, trebaju da reaguju na vrijeme na tekstove i druge medijske nastupe koji uništavaju integritet i namjerno zlostavljaju žene aktivne na društvenoj sceni Crne Gore.
Izostanak podrške i ćutanje o tome vodi još većem nasilju i nepodnošljivom životu koji se može završti i tragično. Ništa neće značiti podrška i govor na protestu Maje Raičević ili bilo koje druge aktivistkinje kada budem mrtva.
Principijelnu podršku i zaštitu Dubravka Perović, Tanja Pavićević, Kaćuša Krsmanović, ja i brojne druge žene, trebamo sada, dok smo žive i dok ne ćutimo.
