Ne postoji registar lica koja se bore sa nekom od bolesti zavisnosti. Pri Institutu za javno zdravlje je uspostavljen je sistem javnog registra ali način prikupljanja podataka je otežan i ti podaci koji se imaju pri Institutu za javno zdravlje su iz zdravstvenog dijela, ali su prijave često i neadekvatne i često ustvari imamo samo broj onih zavisnika koji se dobrovoljno jave za pomoć, to je gostujući u jutarnjem programu E televizije kazala psihološkinja Javne ustnove Kakaricka gora, Dijana Milošević.
"Negdje smatram da bi imali konkretan broj zavisnika u Crnoj Gori treba da dođe do umreženja svih institucija iz zdravstvenog dijela, iz socijalnog dijela i nevladinog sektora i negdje ja smatram da je prijeko potrebno da se i poboljša ovaj registar zavisnika jer kada budemo imali konačnu cifru, statistički podatak, onda ćemo i sami da vidimo koliko je ovo zapravo veliki problem", kaže Milošević.
Ljude koji imaju problem bolesti zavisnosti moramo gledati prvo kao ljude a onda kao osobe koje imaju problem, jer se jedino na taj način mijenja stigma i etiketiranje ovih lica, smatra sagovornica E televizije, dodajući da je prvi i najvažniji korak, prihvatanje problema i traženje pomoći.
"Tokom prvih 12 mjeseci klijenti i klijentkinje su smješteni u Javnoj ustanovi Kakaricka gora. U prvom mjesecu period adaptacije kada nemaju kontakt sa spoljašnjom sredinom, sa članovima porodice i taj period koristimo da oni utvrde svoju motivaciju, da se adaptiraju na sam kolektivni smještaj na nas ljude koji radimo tamo i tada već ulaze u sam proces rehabilitacije kroz jednu strukturu vremena koja je jasno postavljena od trenutka buđenja do trenutka završetka dana. Radi se individualna i grupna terapija, radno okupaciona terapija, kao i psihološke radionice, sve u cilju da osoba koja ima problem boelsti zavisnosti prepozna razloge i uzroke zavisnosti zbog kojih je došlo u kontakt sa supstancom, da prepozna svoje slabosti ali i snage", objašnjava Milošević.
Predstavnik NVO Link, Marko Dragićević, poručuje da su različiti razlozi zbog kojih se mladi odluče da probaju neku vrstu narkotika.
"Uglavnom je to znatiželja ili mišljenje da se u drogama može naći rješenje za svoje probleme, ili da se osoba izmjesti iz stvarnosti da bi pobjegla od problema koje ima, ali ima i onih koji žele da eksperimentišu", odgovara Dragićević na pitanje kako mladi počinju da konzumiraju droge i iz kojih razloga.
Na pitanje kako društvo tretira osobe koje imaju problem sa drogama Dragićević ističe:
"To je važna tema upravo zbog toga što se prema osobama koje koriste droge sistem i društvo ponašaju na jedan stigmatizujući način. Najviše zbog kategorizacije ljudi u moralnom smislu, dok ljudi koji boluju od bolesti zavisnosti prosto imaju bolest. Zbog toga stavljamo akcenat na osobu, koja nije problem, već ona sama ima problem", kazao je Dragićević.
Mediji, ističe Dragićević, mogu pomoći u promjeni tog narativa.
"Tako da ne bi bilo diskriminacije i stigmatizacije, jer to utiče na te osobe na više načina. Jer ljudi koji su već u problemu nailaze na još veće probleme u nerazumjevanju okoline i sistema, i tu nailaze na zidove. Njih to može dovesti u mnogo težu situaciju nego što jeste, jer se i danas može čuti jedna izreka koja dodatno diskriminiše a to je „jednom zavisnik, uvijek zavisnik“. Što nije tačno. Jer ne postoji osoba koja se ne može izvući iz problema. A ovom izrekom se tvrdi da postoje nepopravljive osobe. Kada te osobe to uporno slušaju, mogu i same početi vjerovati u to, a to su zapravo osobe kojima je potrebna podrška a ne osuda", ističe Dragićević.
Što se tiče prevencije trebalo bi, poručuje Dragićević, raditi na drugačijim pristupima.
"Mi se bavimo programom prevencije kroz takozvane žive biblioteke. I crnogoroska mreža za smanjenje štete je prva i jedina organizacija koja okuplja osobe koje su koristile ili koriste droge,a koje sa mladima pričaju o svom iskustvu. Trebalo bi što više potencirati one potencijale koji već postoje u mladima. Kroz školski sistem se treba vidjeti da se djeca usmjeravaju prema svojim potencijalima, i otvoreno pričati sa djecom o emocijama, kao i da imaju podršku od roditelja. Jer veliki broj mladih osoba počinju sa korišćenjem droga jer misle da mogu tako pobjeći od određenih problema. Jednim otvorenim razgovorom na ovakve teme može se doći do rješenja i otvoriti putevi da se svi kapaciteti mladih osoba iskoriste. Jer kad čovjek ne radi nešto što ga ispunjava može doći do frustracije i nekada to može uvući mladog čovjeka u svijet droge", zaključio je Dragićević.
