Za ubistvo Đuričkovića sudi se Mariju Miloševiću, Igoru Mašanoviću i Vukanu Vujačiću.
Sudija Veljko Radovanović je obrazlažući odlaganje saopštio da je sat prije početka ročišta iz Istražnog zatvora u Spužu dobio informaciju da se Vujačić od 20. decembra nalazi na bolničkom liječenju usljed lošeg zdravstvenog stanja.
Sudija Radovanović je na današnjem ročištu pravnom zastupniku porodice Đuričković , advokatu Damiru Lekiću kao i braniocima optuženih advokaticama Bojani Franović i Nataliji Karadžić Perković predao kopije ,,Skaj“ komunikacija koje je Uprava policije dostavila tužiocu Željku Tomkoviću a koje se odnose na optužene Miloševića, Vujačića i Mašanovića.
Za sada javnosti nije predočeno da li se sadržaj ovih Sky komunikacija poklapa sa Sky komunikacijama koje je sudu 22. novembra dostavila branilac Miloševića, advokatica Natalija Karadžić-Perković a u kojima nepoznate osobe dogovaraju ubistva i visoke robije optuženima u ovom predmetu.
Karadžić-Perković je 11. novembra od Višeg suda zatražila da istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ u kriptovanim porukama preko ,,Skaj“ aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da Mario Milošević bude osuđen na 40 godina robije.
Prvobitna optužnica u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a da je hice ispalio Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je sa nekim izmjenama ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.
Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Igor Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.
On je naveo da u prvom navratu, neposredno poslije ubistva, nije ispričao sve što je vidio ali da je iz golog straha za svoj život, kada je Milošević nakon izručenja Crnoj Gori odlukom sudije za istragu pušten na slobodu, odlučio da ode u tužilaštvo i ispriča pravu i jedinu istinu.
Sa druge strane, odbrana je ocijenila da je iskaz Radulovića neistinit, nelogičan i neubjedljiv te da je promjenom prvobitnog iskaza i optuženjem Miloševića učinio uslugu tužilaštvu da izmijeni optužnicu koja je, poslije nekoliko puta vraćanja na dopunu istrage, konačno potvrđena.
