Sadašnji zakon to je predviđao samo za turističke komplekse koji se izgrade na zakupljenom državnom zemljištu, a ukoliko se predlog usvoji tu privileguju bi imali i investitori koji ulažu i u sve druge djelatnosti – proizvodnju, trgovinu, saobraćaj, skladištenje...
Do sada su takve ugovore o zakupu imali investitori za tutističke komplekse na Svetom Stefanu i Miločeru, dva na Luštici, ostrvu Mamula i u Kumboru - Portonovi.
Čarapić drugim amandmanom predlaže i da se iz postojećeg zakona izbriše obaveza da se Državnom tužilaštvu po automatizmu dostavljaju ovakvi ugovori koji se odnose na državnu imovinu veće vrijednosti.
U sadašnjem zakonu piše: “Zaključeni ugovori o sticanju i raspolaganju nepokretnim stvarima i pokretnim stvarima i drugim dobrima veće vrijednosti u državnoj imovini dostavljaju se Zaštitniku, Državnom tužilaštvu Crne Gore i Državnoj revizorskoj instituciji, u roku od 15 dana od dana ovjere”. Sada bi se dostavljali samo zaštitniku imovinsko-pravnih interesa države i Državnoj revizorskoj instituciji.
Sadašnji član 39 Zakona o državnoj imovini koji Čarapićev amandman želi promijeniti glasi: “Kad je predmet zakupa zemljište na kome je predviđena gradnja hotelsko-turističkog kompleksa, zakupodavac može dati saglasnost zakupcu-investitoru na otuđenje objekta izgrađenog na tom zemljištu, u skladu sa planskom dokumentacijom i ugovorom.
Njegov amandman glasi da se poslije riječi “kompleksa” dodaju riječi: “odnosno zemljište koje je odlukom Skupštine dato u zakup do 90 godina”, što bi značilo da bi se mogućnost otuđenja - prodaje izgrađenih objekata na državnom zemljište odnosila na sve investitore.
Veća prava za sve, a ne samo za pojedine
Čarapić je “Vijestima” kazao da bi se ova mogućnost koristila na buduće ugovore o zakupu, kao i da je ovu normu predložio zbog interesovanja investitora i iz drugih djelatnosti, a ne samo turizma, za ulaganje u Crnu Goru.
- Strani investitori koji dolaze žele da imaju sigurnost i da zaštite svoju investiciju. Ako bi neko odlukom Skupštine dobio pravo zakupa državnog zemljišta na 30 ili 90 godina i napravio višemilionsku investiciju u proizvodnji, skladištenju, trgovini..., zašto ne bi imao i pravo da te objekte uknjiži na sebe. Na primjer, ako bi ‘Lidl’ želio da dođe i da zakupi zemljište dok ne razvije biznis, zašto bi bilo sporno da ga kasnije kupi od države - kazao je Čarapić za Vijesti.
On kaže da se ova izmjena zakona ne bi odnosila na zakupce Svetog Stefana, Miločera, Luštice, Mamule... jer su sve to hotelsko-turistički kompleksi čijim investitorima i postojeći zakon i tadašnji ugovori o zakupu omogućavaju da prodaje izgrađene objekte na državnom zemljištu, pa i zemljište ispod tih objekata.
Na pitanje zbog čega predlaže izmjenu zakona kojom više ne bi bila obaveza Vlade da Državnom tužilaštvu šalje takve ugovore o zakupu državne imovine veće vrijednosti, Čarapić kaže da je ta norma i do sada bila nepotrebna i da se radi o praktičnom usklađivanju sa nadležnostima državnog tužilaštva.
- Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države će imati te ugovore i moći će da ih provjerava. Nije potrebno da postoji unaprijed obaveza da se ugovor sa stranim investitorom šalje tužilaštvu. Tužilaštvo će i dalje imati svoje nadležnosti da po prijavi ili samoinicijativno pokrene postupak provjere takvog ugovora ako ima bilo kakve sumnje, ali nije dobro da investitora odmah izlažemo nekoj obaveznoj tužilačkoj istrazi - kazao je Čarapić.
