Nijeste među rijetkima ako ste makar jednom u životu konstatovali kako komšija „s četiri osnovne“ vozi automobil čija vrijednost premašuje onu koja bi u tom trenutku riješila sve vaše probleme.
U koju god afirmativnu, negativnu ili upitnu rečenicu stavili sebe i njega, ma koji sastavni ili rastavni veznik se nalazio između onoga što proživljavate i onoga što vidite, ma koliko emocija ili ravnodušnosti činjenica da neko ko možda ne zna tablicu množenja vozi skupocjeni automobil kod vas izazivalo, jedno je sigurno – nijeste ni u jednom trenutku pomislili da je vaš komšija, tek zato što je vlasnik takvog vozila, vrhunski poznavalac sofisticirane automobilske tehnologije.
Drugim riječima – samo zato što neko nešto posjeduje ne znači da se u to razumije. Istorija je dala bezbroj takvih primjera, a konzumerizam ih je naglasio.
Kada se prošle godine pojavila informacija o tome da ministar finansija i socijalnog staranja posjeduje bitcoin, pa još i u vrijednosti koja je mnogima zvučala impresivno, dio javnosti nije krio oduševljenje što će ključne odluke donositi neko ko napušta zastarjele poglede na finansije.
Budući da sam kriptovalute „otkrila“ prije sad već čitavu deceniju, pomislih da će makar jedan od prvih koraka ministra biti rad na tome da se omogući da se na račune banaka koje posluju u Crnoj Gori prenesu sredstva sa kriptovalutnih novčanika. Međutim – nikakvog pomaka za sve vrijeme stolovanja digitalne vlade nema, iako na taj potez čeka više od devet i po hiljada ljudi u Crnoj Gori.
Nekoliko mjeseci kasnije imala sam priliku da na jednom događaju čujem kako ministar prepričava sopstveno iskustvo sa kriptovalutama. „Nijesam imao pojma šta je to, ali me je kolega iz Goldman Sachsa 2014. nagovorio da kupim – a ja sam pristao i eto...“ – ovako je, parafrazirano, glasila izjava plasirana u trenucima u kojima je prostoriju poput gustog dima ispunjavala neka nerazumljiva samouvjerenost.
Za početak, trougao u kojem su Goldman Sachs, 2014. i bitcoin imao bi dva tupa ugla – dakle, nezamisliv je u stvarnosti, ma koliko ih ova idilična ispovijest objedinjavala. U martu 2014. Goldman Sachs je poslao poruku da oni koji vjeruju u bitcoin „treba da se otrijezne“. Vrijednost bitcoina je od početka do sredine 2014. prepolovljena i sve do kraja 2016. nije bilo značajnijeg oporavka.
Sa druge strane, postoji i nešto što se naziva organizacionom kulturom i modelom zajedničkih vrijednosti, koji, između ostalog, podrazumijeva i da imate određenu dozu lojalnosti, pogotovo ako u svojim dvadesetim želite uzlaznu karijeru u korporativnom svijetu.
Ako odbacimo mogućnost da ministar ne govori istinu, jer polazimo od pretpostavke da je svjestan težine sopstvenih riječi, čak i neformalno izgovorenih dok je na toj poziciji, onda je diskutabilan njegov odnos prema vrijednostima onoga ko ga plaća.
U sedmici za koju je inicijalna ideja za ovaj članak bio osvrt na metaverzum koji Facebook, sada nazvan Meta, najavljuje ne bi mi padalo na pamet da se bavim bilo čijim ličnim stavom o kriptovalutama da sinoć, sasvim slučajno, ne spazih potvrdan odgovor ministra na pitanje da li je razmišljao o kupovini bitcoina za državu.
Kratko, ali ne tako jasno, odgovorio je ministar korisniku Instagrama, koji mu je to pitanje postavio u story formatu, u kojem sada praktikuje davanje odgovora građanima. Story na Instagramu pruža mogućnost da drugi ne vide ko postavlja pitanje. Ne aludiram ni na šta, samo pojašnjavam kako to funkcioniše svima onima koji ne koriste ovaj servis, koji je takođe u vlasništvu Facebooka, odnosno Mete.
Nijesam među onima koji ministrima zamjeraju na tome što umjesto tradicionalnih kanala komunikacije preferiraju ove koji i jesu u duhu vremena u kojem živimo – makar kalendarski, jer nije mali broj pojava koje podsjećaju na mračni srednji vijek. Simptomatično je samo to što se opredjeljuju baš za ono što je najpodložnije manipulaciji, poput skrivenih Insta-story pitanja.
Zamislite ozbiljnost nastupa ministra koji na pitanje je li razmišljao o kupovini bitcoina za državu odgovara potvrdno, bez ijedne riječi obrazloženja. Dobro, da vas neko pita da li ste razmišljali o tome da osnivač Facebooka Mark Zakerberg kupi firmu u kojoj radite za milijardu dolara možda biste i vi odgovorili potvrdno, iako teško da biste prećutali makar neko obrazloženje.
Da li je ovo pitanje ministru zvučalo tako – iz odgovora to ne možemo da naslutimo. Ipak, u kojem god kontekstu da je o ovoj temi razmišljao propustio je da u odgovoru prokomentariše činjenicu da je riječ o izuzetno volatilnoj imovini u koju je svaki vid ulaganja veoma rizičan, da se u kriptovalute ulaže novac kojeg vam doslovno nije žao, jer niko na planeti, pa ni svi stratezi Goldman Sachsa ne mogu da procijene u kojem smjeru će se cijena kretati ubuduće.
Ako je ovim želio da pokupi poene kod vlasnika kriptovaluta, čiji bi, na primjer, glasovi zbirno bili dovoljni za dva poslanička mandata, mogao je to da učini najavom da će tad i tad biti omogućen prenos novca na račune kod domaćih banaka, s obzirom na to da smo jedna od rijetkih zemalja u kojoj ovo nije moguće.
Takođe, mogao se pozvati i na Predlog uredbe Evropskog parlamenta i Savjeta o tržištima kripto-aktive koja reguliše ovu oblast i najaviti da će se njene oredbe transponovati u crnogorske propise čim bude usvojena, ali to su, izgleda, teške teme za Instagram.
Ovako smo ostali čak i bez objašnjenja kako bi iz kriptovalutnog novčanika povukao novac u državni budžet. Istina, u pitanju nije navedeno o kojoj je državi riječ, a zli jezici bi ne samo pomenuli još neko državljanstvo koje posjeduje, nego i naveli broj rješenja, mjesto i datum izdavanja...
Nego, o kojoj god da je riječ – zašto bi bilo koja država kupovala kriptovalute, a ne, recimo, fjučers ugovore za naftu ili zlato? Ili, u duhu ozbiljnosti ministarskog pitanja – zašto ne bismo mjesečni prihod od PDV-a makar dvaput godišnje uložili na neki singl Lige šampiona? Svakako ovaj naprasni afinitet goldmansaksovaca prema bitcoinu najviše podsjeća na ono kad su 2016. neki govorili da za Lester navijaju godinama.
