
Glavno pitanje sa kojim se navršava treća i ulazi u četvrtu godinu rata u Ukrajini je – da li će američki predsednik Donald Trump uspeti da natera ruskog predsednika Vladimira Putina na prekid vatre i da li će se postići neki mirovni sporazum?
Metodi američkog predsednika u najmanju ruku su nekonvencionalni, jer on želi da pokaže da je lider tvrde ruke, ponižavajući i ucenjujući neposlušnog ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, sam rešavajući stvari ako treba u pregovorima i sa crnim đavolom.
Ishod takvog metoda je krajnje neizvestan.
Rat u Ukrajini od samog početka i već tri pune godine u svakoj fazi ima nagle zaokrete i nepredvidive ishode. Može se očekivati da će i faza Trumpove inicijative prekida vatre imati svoje obrte i kalambure. Putinov tim je daleko iskusniji u vođenju pregovora na klizavom terenu. Međutim, Trumpu je potreban barem trenutak u najgledanijem šou programu o tobože kraju rata u Ukrajini, a Putin mu to može obezbediti.
Zaokreti i obrti
Prvo iznenađenje bilo je da je totalni rat Rusije protiv Ukrajine bio van svake logike i racionalne računice XXI veka. Rusija se za direktnu agresiju spremala sedam godina, od 2015. godine, odmah nakon ankesije Krima, proxy rata u Donbasu i mirovnog sporazuma u Minsku, takozvanog Minska-2.
Zapadu je ostalo jedino da 24. februara 2022. predsedniku Zelenskom i Ukrajinskoj vladi ponude kartu u jednom pravcu i funkcionisanje negde u egzilu. S malo procenjene verovatnoće, Ukrajina je izdržala ruski udar i slabo naoružana uspela da napravi zaokret i protera do poniženja drugu armiju na svetu.
Administracija američkog predsednika Josepha Bidena tražila je u novembru 2022. da Oružane snage Ukrajine ne razgrome desetine hiljada opkoljenih ruskih vojnika u Hersonu, da slučajno Kijev ne bi pobedio u ovom ratu. Jer, šta ćemo ako se Putinov SSSR ponovo raspadne?
Zatim je zbog spore isporuke zapadnog naoružanja neprimereno kasnila ukrajinska kontraofanziva, da bi se u jesen 2023. završila fijaskom. Od tada Rusija glavom kroz zid juriša na ukrajinske položaje, van zdravog razuma bacajući zombirano topovsko meso na ukrajinski front kako bi osvojila oblasti (Donjecku, Lugansku, Hersonsku i Zaporišku) koje je preuranjeno anektirala u svoj ustav.
Novi zaokret u ratu je impulsivna predstava Donalda Trumpa, u kojoj bez ikakvih uslova Vladimira Putina vraća na svetsku političku scenu.
Svet je ušao u novu fazu ličnih režima i diktatura
Recimo hipotetički da Trump uspe da zaustavi ratna dejstva, stavi zaraćene strane za sto pregovora i, možda, i postigne neki mirovni sporazum. Naivno je smatrati da će Putinu laknuti i da će samo zahvalno sklopiti ruke.
Moskva će odmah krenuti u političko i ekonomsko uništavanje Ukrajine, kao i pripremu novog aktivnog rata protiv Kijeva, koji će se ponoviti odmah kada se za to stvore uslovi, kao nakon Minska-2.
Naivno je misliti i da će Kremlj samo oprati ruke, okrenuti stranicu i početi popravljanje odnosa sa Zapadom. Neće više biti jeftinih energenata u mišolovci, a nije Rusija ni za skromnu prodaju goveđih peljmena evropskim trgovinskim lancima. Putin je NATO targetirao kao svog strateškog neprijatelja i odmah nakon aktivnih ratnih dejstava ruski predsednik će se vratiti starim ciljevima. Putin će još više biti fokusiran na istočnu Evropu, gde je već uspeo politički da pridobije ili podeli više postkomunističkih društava u Gruziji, Moldaviji, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, kao i na Zapadnom Balkanu.
Retoričko je pitanje: da li će Putin samo tako prihvatiti činjenicu proširenja NATO-a na Finsku i Švedsku? Novi hladni rat u Evropi će se nastaviti punom silom nakon zaustavljanja oružanog sukoba u Ukrajini.
Ništa više nije onako kako je bilo pre 24. februara 2022. godine i svet je ušao u novu fazu ličnih režima i diktatura, bez obzira da li se radilo o demokratijama poput SAD-a ili autokratijama poput Kine i Rusije.
Saosećanje u trajanju jednog klika
U sadašnjici po meri diktatora, Ukrajina i Gaza paradigme su savremenog ratovanja i vrlog novog sveta. Totalno razaranje, masovno stradanje, etničko čišćenje i genocid. Odsustvo odgovornosti, neokolonijalizam, urušavanje međunarodnih institucija i sudova. Ne samo da bivše žrtve postaju dželati, već u svetu postistine žrtve su same krive za pakao kroz koji prolaze.
Vrh cinizma su govori diktatora da će na ruševinama života na obalama Krima, Mariupolja i Gaze niknuti rivijere i cveće zaliveno krvlju žrtava, gde će moći da uživa ceo lobotomizovani svet. Uostalom, stvaranje takve kolektivne savesti već se naziralo u rezervacijama hotela „Vilina vlas“ ili „Mamula island“ – all inclusive.
Brzo zasićenje strahotama rata savremenog konformiste, istina u vidu rejtinga podrške dželatu ili žrtvi. Saosećaj sa žrtvama samo kao vlastito emotivno pražnjenje. Kultura sećanja u trajanju jednog klika – da se umreženim slučajno ne ugrozi besprekidno lučenje dopamina.