O Denisu Huperu su 70-ih i 80-ih pisali u trač rubrikama, ali i u rubrikama crne hronike pa se dugo nakon toga borio kako bi skinuo sa sebe etiketu razmaženog holivudskog ovisnika. Drogiranje je počelo 60-ih, a eskaliralo bizarnim pokušajem samoubojstva - omotao se dinamitom i želio raznijeti, a tijekom boravka u Novom Meksiku halucinirao je i jednom prilikom pucao iz automata po susjedstvu. Prije konačne rehabilitacije 1984. godine snimio je “Apokalipsu danas” (tumačio je hipijevskog fotoreportera), a Kopola se žalio da Huper nikako ne može zapamtiti tekst.
Multitalentovana umjetnička duša: No, denis Huper je bio multitalentovana umjetnička duša koju je dugo vodila pogrešna ideja da kokain i alkohol pospješuju kreativnost. Volio je glumu, režiju, pisao poeziju, slikao, izrađivao skulpture...
Svoj je umjetnički rad učinio prepoznatljivim za sve vjekove kada je s Piterom Fondom osmislio scenario za “Gole u sedlu” iz 1969. godine, tumačio jednu od glanih uloga, režirao film i još doveo na set Džeka Nikolsona koji je za sporednu mušku ulogu zaslužio Oscara, a film je u Kanu proglašen za najbolji. “Goli u sedlu” je, podsjetimo, snimljen ya nekih pola iliona dolara a imao je basnoslovnu zaradu i danas se sa distance od četrdeset godina smatra da je taj jeftini film o dva bajkera i sitnim dilerima promijenio Holivud.
Šefovi produkcijskih studija odjednom su prigrlili nove, mlade i neprovjerene filmaše, orijentisali se na mladu publiku. Američki filmski istoričar Leonard Maltin primjećuje da su “Goli u sedlu” otvorili su vrata Holivuda Stivenu Spilbergu, Džordžu Lukasu, Martinu Skorcezeu, Frensisu Fordu Kopoli i Peteru Bogdanoviću. Sam Hopper nikada nije primio zlatnog oskara, no kada je nekome u Holivudu zatrebao glumac da odigra psihički nestabilan i/ili pokvaren lik, najbolji je izbor uvijek bio - Dennis Hopper. Kako ga je opisao filmski kritičar Rodžer Ebert, Huper je “najpouzdaniji i najjeziviji zločinac u filmovima”.
Nema potrebe za kastingom: Ne trebaš me zvati na casting jer ja jesam Frank But - odgovorio je Huper 1986. godine Dejvidu Linču kada mu je režiser ponudio ulogu sadiste u “Plavom somotu”, koji je postao jedan od najpoznatijih zločinačkih likova američke filmografije. Huper je to kratko objasnio: „Bez ikakvih sam problema razumio Buta jer je, u osnovi, on tek sredovječni izrod. Ja sam tada bio upravo to, sredovječni izrod“.
Ta ga je uloga vratila među najbolje glumce Holivuda. Sjetimo se i nekoliko komercijalnih uspjeha: u “Brzini” tumači bombaša koji zadaje muke Kianu Rivsu i Sandri Bulok, a u “Vodenom svijetu” kao zli vođa s povezom na oku proganja Kevina Kostnera.
Taj je glumac i režiser tokom pedesetih godina prošloga vijeka ostvario zavidnu filmografiju s više od 200 filmskih i televizijskih većih i manjih uloga, osam je puta uzeo u ruke redateljsku palicu, a posthumno kreće u distribuciju njegov zadnji projekt – crtani film “Alfa i Omega” u kojemu Huper posuđuje glas glavnom liku Tonyju.
Loš savjet Džejmsa Dina: Prvih 25 godina karijere gradio je na imidžu divljeg, nesputanog i tvrdoglavog improvizatora jer je na setu “Buntovnika bez razloga” previše doslovno shvatio savjet prijatelja Džejmsa Dina. Tada 19-godišnji ljubitelj Šekspira bio je uvjeren da na svijetu nema tako dobroga glumca poput njega.
- Tokom jedne scene zgrabio sam Deana, bacio ga u auto i rekao mu: ‘Znaš, mislio sam da sam ja najbolji, a onda sam vidio tebe i sad znam da si ti bolji, no nije mi jasno kako to uspijevaš’. Odgovorio mi je: ‘Pa gledaj, ne možeš samo glumiti da nešto radiš, nego to moraš i raditi. Nemoj imati unaprijed stvorene ideje kada glumiš, svaki put pokušaj napraviti nešto drugačije’. Od toga trenutka počeli su problemi između mene i redatelja s kojima sam radio - ispričao je Huper.
Brak je dobar prvih 7 dana: “Problemi” na koje je mislio iskrsnuli su prvi put na setu “Diva” u kojemu je Huper glumio sina ženi koju je tumačila Elizabet Tejlor. Huper je jednu scenu ponavljao čak 87 puta dok redatelj Henry Hatvej nije zaprijetio da će mu uništiti karijeru. Huper je dobio progon iz Holivuda i otišao u Njujork gdje mu je karijeru spasila prva supruga Bruk Hauard 1961. godine. Bila je kćerka producenta Lilanda Hauarda koja mu je uspjela srediti veće uloge, a zaslužna je i za njegovo bavljenje fotografijom. Huper je, primjerice, za album “River Deep, Mountain High” Tine i Ajka Tarnera napravio fotografije za naslovnicu.
Zavisnost o kokainu i alkoholu uništila mu je brak iz kojega ima kćerku Marin, a zatim se naglo 1970. godine oženio s ikonom grupe “Mamas and Papas” Mišel Filips.
- Prvih sedam dana braka bilo nam je odlično. Osmi dan bio je grozan - komentarisao je Huper jednom prilikom svoj drugi kratki brak.

Prije smrti imao je samo jednu želju - rastati se peti put: Huperu je rak prostate dijagnostifikovan davno, ali je na bolničko liječenje pristao tek kad je u januaru ove godine dovezen u bolnicu. Tada je imao samo 45 kilograma. Bilo je jasno da mu ne preostaje mnogo vremena pa je u Holivudu konačno pala odluka da Huper dobije svoju zvijezdu u Ulici slavnih, što je i učinjeno u martu.
Ljekari su ga obavijestili da mu se rak proširio na kosti pa je stari glumac odlučio prije smrti otjerati suprugu Viktoriju s kojom je u braku bio 14 godina, a za koju su njegova starija djeca vjerovala da ga je željela opelješiti.
Huper nije uspio ostvariti svoj naum da se rastane prije smrti pa prema predbračnom ugovoru ona dobija 25 posto njegova bogatstva, kao i vrijedna umjetnička djela koja je, kako je tvrdio, uzela kada se iseljavala iz kuće. Viktoriji će, čini se, biti isplaćena i polisa životnog osiguranja. Uslov za to bio je da žive zajedno, a ona je, nakon što je sud odredio da mu ne smije prilaziti, nastavila živjeti na njegovu imanju, no u drugoj kući. Zato se očekuje se žustra pravna bitka između porodice i nje.
(Jutarnji list)