“Naš grad svašta je proživio. Perestrojku, pad Sovjetskog saveza, nedostatak struje. Svemu tome smo svjedočili”, kaže Mutalijev, inače bivši glavni arhitekta Bajkonura.
Naselje na sjeveru Kazahstana promijenilo je nekoliko naziva – prvo je bilo Lokacija broj 10, zatim Lenjinsk, a na kraju Bajkonur. Tridesetak kilometara odatle izgrađen je kosmodrom, sa kojeg je 1957. u svemir lansiran prvi satelit – Sputnjik. Potom je sa istog mjesta u orbitu poslat Jurij Gagarin, a onda i Valentina Terješkova.
Dostignuća generacija
Tri decenije po raspadu SSSR, u Bajkonuru se i dalje nalazi ključna ustanova namijenjena putovanjima na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS).
“Sve su to velika dostignuća generacija koje su uložile mnogo truda”, kaže Mutalijev, osvrćući se na grad u čijoj je gradnji i sam učestvovao.
A gradnja je počela 1955, kada su sovjeti na obalama rijeke Sir Darje osnovali naselje za radnike angažovane na uspostavljanju kosmodroma. Nakon toga, novi stanovnici bili su oni koji su učestvovali u svemirskim projektima i njihove porodice.
“Pamtim doba kada je ovdje živjela elita. Bilo je tada mnogo obrazovanih ljudi u Bajkonuru”, ističe Oksana Slivina, učiteljica čijeg je oca vojska tamo poslala na službu.
I danas potrebna propusnica
Zbog geografske izolovanosti i velike udaljenosti od drugih gradova, Bajkonur se nalazi na idealnoj poziciji za testiranje raketa. Ljeti su temperature ekstremno visoke, zimi padaju ispod nule, ali nebo je uglavnom vedro, što je posebno pogodno za lansiranja.
Grad je dugo bio zatvoren za posjetioce, a i danas je potrebno pokazati propusnicu pri ulasku.
Nakon raspada SSSR, Bajkonur je pripao Kazahstanu. Ipak, nalazi se u ruskom zakupu, a ugovor će biti na snazi do 2050. godine.
Ulice u Bajkonuru nose imena junaka sovjetskog istraživanja svemira, a fasade zgrada ukrašene su muralima njima u čast. Na ulicama su spomenici raketama, inženjerima i, naravno, Juriju Gagarinu.
Danas u njemu živi oko 76 hiljada stanovnika, a sa arhitektonske tačke gledišta, grad predstavlja dobro očuvanu relikviju sovjetske gradnje i urbanističkog planiranja.
Ljudi odlaze
Upravo u doba raspada bivše države, počela su i masovna odseljavanja iz Bajkonura, jer je lokalno stanovništvo strahovalo od toga šta im donosi budućnost. Trend iseljavanja je potrajao, a danas ga napuštaju uglavnom mladi.
“Obično roditelji ostaju u Bajkonuru, jer su ovdje plate dobre. Ali njihova djeca idu, odlaze u Rusiju i drugdje”, ističe maturant Georgij Iljin.
On kaže da u Bajkonuru nema šta da studira, zbog čega i sam planira odlazak.
Da mlađi ljudi danas i nemaju naročitu perspektivu u gradu, saglasan je i Mutalijev. On ističe kako je Bajkonur ‘zaspao’, ali i da vjeruje kako će ga probuditi to što ruski program danas opet nudi turističke letove u svemir.
Učiteljica Silvina smatra da grad ima potencijala, ali da mnogi od njih nijesu iskorišćeni.
“Ipak, potrebno je uložiti mnogo novca kako grad ne bi propao i kako bismo posjetiocima ponudili i nešto više od lansirnih rampi”, poručuje ona.
