Mitrić je za Portal Analitika kazao da je Ustavni sud donio rješenje pet mjeseci prije nego što je Upravni sud donio presudu o predmetu spora između CANU i Ministarstva nauke, čime je pokazao, kaže Mitrić da, pored besmislenih pravnih normi, mogu da postoje i besmislene sudske odluke.
Profesor Mitrić kaže i da Radulović zaobilazi ili svjesno prenebregava činjenicu da su po Zakonu o parničnom postupku, povlačenje i odricanje od tužbe dva različita instituta, po kojima i Sud mora različito postupiti, shodno Zakonu o parničnom postupku.
Naime, objašnjava Mitrić, Upravni sud je u slučaju tužbe Crnogorske akademije nauka i umjetnosti protiv Ministarstva nauke, postupio kao da je tužilac povukao tužbu, a ne kao da je odustao od nje.
Nakon što je Upravni sud poništio rješenje Ministarstva kojim je stavljen van snage Pravilnik o postupku verifikacije članova DANU u CANU, a ministarka Sanja Vlahović povodom toga kazala da vjeruje da je riječ o „administrativnoj grešci“, Radulović je izjavio da je ta ministarkina izjava „zabrinjavajuća i da predstavlja odraz elementarnog nepoznavanja materije“.
Mitrić objašnjava da se u slučajevima kada na pitanja upravnog postupka koja nisu regulisana Zakonom o upravnom postupku, obavezna, prema članu 55 toga Zakona, shodna primjena Zakona o parničnom postupku, te da upravo taj Zakon propisuje pomenuta dva instituta - POVLAĆENJE TUŽBE (član 194) i ODRICANJE OD TUŽBE (ČLAN 338).
„Razumije se da ovo nije prilika da objašnjavamo pravnu prirodu ova dva pravna instituta, ali je nužno reći da je Upravni sud donio rješenje o OBUSTAVI postupka na osnovu član 20 Zakona o upravnom sporu, pošto je tužilac ODUSTAO OD TUŽBE, a danas predsjednik Upravnog suda objašnjava 'da je jedna tužba od strane tužilaca POVUČENA, pa je sud saglasno zakonu OBUSTAVIO POSTUPAK'. Ovo dvoje, prema Zakonu o parničnom postupku, ne mogu ići zajedno, zato što ako je riječ o povlačenju tužbe, onda Sud donosi rješenje o povlačenju tužbe i smatra se kao da nije ni podnošena. Međutim, ako je riječ o odustajanju od tužbe, onda Sud donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kome se tužilac odrekao, odnosno odustao. Iz ovih zakonskih određenja proizilazi da su pravne posljedice povlačenja tužbe i odustajenje od tužbe, odnosno odricanje, sadržinske prirode koje Upravni sud nije uočio. Zato što je na osnovu odustanka od tužbe donio rješenje kao da se radi o povlačenju tužbe, bar prema objašnjenju predsjenika Upravnog suda“, objašnjava prof. Mitrić.
On dalje kaže da je članom 292 Zakona o parničnom postupku, propisano da "ako pred istim sudom teče više pranica između istih lica...Sud može rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzao postupak ili smanjili troškovi". Ovo, precizira Mitrić, Upravni sud u ovim predmetima nije ispoštovao.
“Konačno, kad je riječ o predmetu spora, valjda je nesporno da je predmet spora Rješenje Ministarstva nauke kojim je 'suspendovana' važnost i primjena pravilnika CANU do odluke Ustavnog suda.
Odlukom Ustavnog suda je riješeno da se 'odbacuje inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika CANU... zato što je taj akt stavljen van pravne snage odlukom donosioca tog akta...,pa je Ustavni sud konstatovao da je osporeni pravilnik CANU prestao da važi...' (kraj citata).
Dakle, iz ovoga apsolutno je nesporno da je Ustavni sud donio rješenje pet mjeseci prije nego što je Upravni sud donio presudu o predmetu spora, što predstavlja svojevrstan pravni apsurd. I još i više - Upravni sud je ovom presudom donio jednu novinu u sudskoj praksi koja nam kaže da, pored besmislenih pravnih normi, mogu da postoje i besmislene sudske odluke.
Šta je pisac htio da kaže: da u trenutku donošenja presude Upravnog suda, nakon rješenja Ustavnog suda, predmet spora više nije ni postojao“, navodi Mitrić za Portal Analitika.
