Bio je to velik dan za svjetsku nauku. U ponedjeljak su fizičari u CERN-u (Evropski centar za nuklearna istraživanja) kod Ženeve kreirali minijaturni Big bang. U sudarima jona olova, mašina za Veliki prasak LHC (Veliki hadronski sudarač), 27 kilometara dugačak podzemni akcelerator koji se manjim dijelom nalazi u Švajcarskoj, a većim u Francuskoj, kreirao je uslove koji su vladali u prvim trenucima svemira.
Kritikujete one koji su vam omogućili da kritikujete:
Kako sam tri puta posjetila CERN i izvještavala o različitim fazama projekta LHC-a, dijelila sam ushićenje hiljada tamošnjih fizičara. Ali, nisu svi mislili kao ja.
“Puno novca otišlo u pucanj, a za to vrijeme, umiru djeca od gladi”, javio se na našem webu putem Facebook komentara jedan čitalaca.
Pa nije baš tako, skeptični čitaoci. Zahvalnost za to što na web portalu Jutarnjeg možete nesmetano kritikovati fizičare, stvaranje minijaturnog Big benga i potragu za Božjom česticom dugujete upravo CERN-u, gdje je 1990. godine rođen World Wide Web.
Pronalazač weba je fizičar Tim Barners Lee (Tim Barners Li), koji je početkom 90-ih godina dobio zadatak da napravi računarski program za razmjenu podataka među fizičarima rasutim po svijetu.
Tako su rođeni HTTP, HTML, WWW i sve druge skraćenice bez kojih je danas teško zamisliti život u modernom društvu - kaže dr Ivica Puljak (na slici), fizičar sa Sveučilišta u Splitu i član skupine od dvadesetak hrvatskih fizičara koji sarađuju u CERN-u.
Puljak ističe kako je izuzetno važno što se web razvio upravo na CERN-u. Ključna odluka CERN-a zbog koje je WWW obuhvatio cijeli svijet bila je stavljanje ove tehnologije u javnu upotrebu, tako da je svako može slobodno uzeti i unaprijediti. U prvih nekoliko nedjelja WWW tehnologija bila je nezaštićena i svako ju je mogao uzeti i pokušati prisvojiti - ističe Puljak.
Mjesto nastanka novih tehnologija
Više od pola vijeka CERN je “meka moderne fizike”. Kada je 1954. godine 12 evropskih zemalja, među kojima i bivša Jugoslavija (Hrvatska, međutim, ni danas nije članica), odlučilo utemeljiti CERN, glavni cilj bio je zaustaviti odlazak briljantnih umova sa Starog kontinenta u Ameriku. Taj se model pokazao uspješnim i CERN je osamdesetih godina postao vodeći svjetski centar za istraživanje na području fizike elementarnih čestica.
No, CERN nije samo katedrala svjetske nauke nego i porodilište novih tehnologija, bez kojih je, kao i slučaju weba, nemoguće zamisliti naš život. Mnoge od tih tehnologija svoju su primjenu našle u medicini. Na primjer, u toj velikoj laboratoriji sedamdesetih godina je napravljen prvi prototip PET (pozitronska tomografija) skenera, a zatim i prvi put primijenjen u bolnici u Ženevi. Nadalje, dok su razvijali tehnologije za LHC, fizičari su devedesetih godina našli način da kombinujujuu PET i skenere za magnetsku rezonancu
Izmislili su i touchscreen (tačskrin)
- Za ispitivanje nepoznatih područja u nauci u CERN-u je vrlo često potrebno napraviti potpuno nove instrumente, a nerijetko i izmisliti potpuno nove tehnologije. Uslovi u kojima rade naučnici često su ekstremni. I to ne samo tehnološki, nego i sociološki. Na projektima sarađuje nekoliko hiljada naučnika iz cijelog svijeta, koji imaju potrebu za neprestanom komunikacijom i razmjenom informacija. U takvim se uslovima nerijetko događaju neočekivani proboji u tehnologiji - rekao je Puljak.
Jedan od takvih proboja je i kapacitivni ekran na dodir touchscreen (tačskrin) koji sada postaje najzastupljeniji na mobilnim uređajima. Počelo je tako što se u CERN-u sredinom sedamdesetih pojavila potreba za direktnim biranjem kontrolnih parametara na TV ekranu putem kojeg se pratio jedan od tamošnjih akceleratora. Inženjeri su tada izumili touchscreen.- Kada se pogleda popis od nekoliko desetaka tehnologija koje su proizašle iz CERN-a, uviđa se da većina njih nema veze s česticama. Najvažnija je korist od CERN-a u privlačenju mladih s visokom motiviranošću za najveće naučne izazove. A to je najkvalitetniji način prijenosa znanja i tehnologije. Više od 80 posto ljudi koji doktoriraju na CERN-u odlazi da radi u industriji - rekao je dr Danilo Vranić, koji u CERN-u sarađuje 33 godine, a imao je važnu ulogu u razvoju detektora ALICE.
20 zemalja članica
Dr Daniel Denegri, hrvatsko-francuski fizičar koji takođe dugi niz godina sarađuje u CERN-u, ističe kako se na svim područjima visoke tehnologije najvećim dijelom sarađuje s industrijama 20 zemalja članica.
- Te industrije, na osnovu CERN-ovih proračuna, prototipa i tehničkih specifikacija, proizvode traženu opremu. Na taj način industrija ostvaruje zaradu, ali i usvaja nove, sofisticirane tehnologije.
Stoga u CERN-u vlada nepisano pravilo da se svaki uloženi franak zemlji članici i njenoj industriji vraća kao peterostruka dobit.
(Tanja Rudež, Jutarnji list)
