nikšićkoj kompaniji gdje analiziraju koliko još novca je neophodno da se uloži u modernizaciju nekadašnjeg crnogorskog ponosa industrije.Iznos ponuđenog novca za imovinu fabrike, ozbiljnost Turaka, njihovo ponašanje u predtenderskom postupku te reference kompanije ukazuju da je Vlada premijera Igora Lukšića konačno dovela prvog ozbiljnog investitora! Prethodni partneri Željezare- ruski Rusmont stils, Midlend i holandski MNSS su of- šor kompanije koje nijesu imali reference u proizvodnji čelika, iz Željezare. Otuda i neslavan epilog ranijih privatizacija: nakon velikih obećanja i nikakve realizacije, partneri Vlade Crne Gore su - bježali glavom bez obzira ostavivši iza sebe milionske gubitke! Ne samo to: uglavnom bi, nakon neslavnog završetka posla, poručivali da je nikšićka kompanija bezvrijedna kompanija koja nema perspektivu.
Kome idu 15,1 milion eura: Da Željezara nije baš bezvrijedna kompanija, svjedoči upravo iznos novca - 15,1 miliona eura – koji je ponudio Toščelik. Podsjetimo, Midlend je Željezaru platio svega 1000 (!) eura, a MNSS 5,2 miliona eura, dok se Rusmont stils, kao zakupac zadržao u Željezari svega par mjeseci i nije uložio - ni cent.
Iz Vlade je Portalu Analitika objašnjeno da će se od dobijenih 15,1 miliona eura izvršiti isplata povjerilaca Željezare na osnovu isplatnih redova.
- U prvom redu su radnici, koji potražuju 6,2 miliona eura; potom je na redu Poreska uprava sa oko osam miliona eura i njima će biti isplaćena kompletna dugovanja. Za ostale povjerioce tek ćemo vidjeti šta će biti, kazano je Portalu Analitika iz Vlade.
“Ostali povjerioci” potražuju ukupno 115 miliona eura, od kojih je najveći povjerilac Rekupero partner bivšeg vlasnika koji je prijavio potraživanja od oko 47 miliona eura, MNSS-u je priznato potraživanje od 12 miliona eura, Elektroprivredi 6, 2 miliona eura. Kako i koliko će se namiriti ti povjerioci biće stvar dogovora Turaka sa tim subjektima. Vlada je kao potraživanje prijavila već isplaćene garancije za kredit iz koga su finansirana montaža nova elektrolučna peć i sistema za otprašivanje.
Što prije pokrenuti novu elektrolučnu peć: Bivši ministar ekonomije Branko Vujović smatra da novi vlasnik treba što prije da stavi u funkciju novu elektrolučnu peć.
- Vlada je dala garancije za kredit iz koga je finansirana montaža nove elektrolučne peći i sistema za otprašivanje, odnosno ekološku zaštitu. Sada je prava prilika da se nova instalisana oprema stavi u funkciju. Proizvođač kompletne opreme i elektrolučne peći je turska kompanija CVC, a prema tvrdnjama njihovih stručnjaka ta oprema je ispravna i oni su spremni da pošalju svoje ljude koji će obučiti naš kadar za rad na toj novoj peći, rekao je Vujović za Portal Analitika.
Ugradnju peći, tokom gazdovanja MNSS-a, krajem 2010.godine, su pratile brojne kontroverze jer su pojedini stručnjaci iz Željezare smatrali da ta oprema nije visokog kvaliteta. No, pravi odgovor na pitanje - kakvog je kvaliteta nova elektrolučna peć – može se dati tek nakon što ugrađena oprema definitivno proradi. Vujović smatra da je nova peć jedan od motiva za ulazak turskog partnera u Željezaru.
- U pitanju je peć koja troši mnogo manje struje od ovih starih, a proizvodi veoma kvalitetan čelik. Druga, ne manje bitna, stvar je što se puštanjem u rad nove peći stavlja u funkciju ekološki sistem za otprašivanje, objasnio je Vujović, naglašavajući da Toščelik posjeduje sposobnost da uradi drugu fazu neophodne modernizacije Željezare, budući da su tamošnje kompanije, u svjetskim okvirima, postali renomirani proizvošači opreme.
- Pored toga, Turci posjeduju ogromno tržište čelika, a upravo Turska je jedna od najvećih prozvođača čelika u Evropi. Da zaključim, potrebno je da Toščelik što prije pusti u rad novu peć, istakao je Vujović.
Željezara u teškoj situaciji: Da vremena za čekanje više zaista nema- svjedoče katastrofalni rezulatati poslovanja nikšičke kompanije u prethodne tri godine u kojima je Željezara izgubila čak 63,7 miliona eura.
Željezara je poslovnu 2010. godinu završila je sa rekordnim gubitkom od 32,1 milion eura, što je 15,6 odsto gori rezultat nego godinu ranije. Podsjećanja radi, u poslovnoj 2009. nikšićka kompanija ostvarila je minus od 27,08 miliona eura.
Tokom prošle godine, prema tvrdnjama Miodraga Davidovića, njegova kompanija Neksan je izgubila 4,6 miliona eura kao rezultat upravljanja Željezarom.
Ogromni gubici u posljednje tri godine, prastara tehnologija, nepovoljna struktura zaposlenih i pad cijena čelika na svjetskim tržištima otvara pitanje zašto su Turci uopšte ušli u Željezaru?
Ulazak Turske na crnogorsko tržište: Interes turskih kompanija za Crnu Goru treba sagledati i u širem regionalnom kontekstu. Vlada Taipa Erdogana nikada nije krila ambiciju da bude Turci budu jedan od vodećih investitora u zemljama koje su nekada bile dio srednjevjekovnog Osmanlijskog carstva.
Turci su već ostvarili značajne investicije u Crnoj Gori, u prvom redu kompanija Gintaš koja je u Podgorici izgradila šoping mol i hotel Ramada. Pored toga, turske kompanije su izrazile otvoreno interesovanje za privatizaciju nacionalne avio kompanije, da preuzmu beranski aeorodrom, ali i za barske Kontejnerske terminale. Ne treba smetnuti sa uma činjenicu da je Toščelik došao u Crnu Goru na direktnu preporuku turske vlade (!). Turska ekonomija je jedna od najbrže rastućih ekonomija u svijetu kojoj MMF predviđa ubrzo ulazak među 10 najvećih ekonomija svijeta. Turski investitori su se u Crnoj Gori, makar za sada, pokazali kao vrlo ozbiljni partneri, investitori koji na vrijeme ispunjavaju svoje ugovorom preuzete obaveze.
Hoće li uspjeti da ožive nikšičku Željezaru i da od nje stvore respektabilnu kompaniju, ili će se produžiti njena agonija?
Predrag ZEČEVIĆ
