Dugo sam mislio da se građanska saradnja sa policijom iscrpljuje dojavljivanjem, došaptavanjem, anonimnim dostavljanjem ili, da prekinemo nizanje eufemizama,za špijuniranje…
U Nušićevoj komediji “Sumnjivo lice” jedan od aktera drame za sebe govori: “Ja sam Aleksa Žunjić, opštinski špijun”. Aleksa Žunjić je to izgovorio ničim izazvan, kako se to ovovremeno kaže, osiromašenim političkim vokabularom, ali on se po svoj prilici oslobodio da za sva vremena prikriva svoju omraženu djelatnost.
Ministar policije izgleda previđa, uostalom kao i njegov politički lider, da su protiv njih pokrenuti masovni građanski protesti
Nušić, najpoznatiji srpski komediograf, porijeklom Cincar (!?) znao je podosta o srpskom mentalitetu, a crnogorski ga izgleda nikada nije dovoljno dojmioda bi mu posvetio nešto više pažnje. Šteta, budući da nije znao koliki su crnogorski potencijali onih kojima je Aleksa Žunjić tek sinonimza nevješto prikrivanu djelatnost.
Prisjetimo se samo legendarne izjave Pircia Birolija, guvernera italijanske okupacione vlasti u Crnoj Gori. Iz razumljivih razloga izbjeći ću da je ovom prilikom citiram, jer mi je namjera da govorim o nečem drugom.
U životu kao i u lošoj literaturi često dolazi do prožimanja i spajanja nevjerovatnih detalja, a jedan od takvih je i apel građanima Crne Gore, upućen od strane MUP-a, a odnosi se na poziv da što masovnije ulaze u redove crnogorske policije. Nema detaljnijeg objašnjenja kakve potencijalni kandidat uslove mora da ispuni.
Drevna indijska legenda kaže da je Sidarta Gutama pred partijskom komisijom za zapošljavanje bio primoran da odgovori na pitanje izgovoreno potcjenjivačkim tonom, a koje je glasilo: Što ti znaš da radiš?
Znam da ćutim, znam da postim, znam da molim! Članovi komisije su ga zabezeknuto gledali.
Pred nekom našom komisijom, ukoliko bi neko od kandidata za buduće policajce dao sličan odgovor, ne nužno istim redosljedom, članovi komisije bi zadovoljno konstatovali: Veoma je važno da znaš da ćutiš, a i da moliš jer se moliti smiješ samo jednom Bogu, a taj ti je tvoj glavni. Veoma je važno i da si naučio da postiš, jer te to sa tvojom policijskom platom – ionako čeka!
No, što će biti kad za koji dan izgubi fotelju? Odreda ih znam koji bi lakše preboljeli smrtnu presudu
Mora biti da je hitnost uslovila da se uputi poziv građanima, jer Crnoj Gori nedostaje hiljadu i po policajaca, preciznije – brojem, 1.500. Kad bih bio bar malo hrabriji, upitao bih se ko je kriv za takvu situaciju? Djelić odgovora bi možda mogao da se odnosi samo na pozornike, pandure, drotove, ali šta je sa ostalim djelovima bezbjednosnog sistema.
Rijetke su prilike da se oglasi neko od bivših stručnjaka… Nije ovo njihovo vrijeme, ne trebaju namastručnjaci ni u čemu. Znatno su djelotvorniji priučeni, polupismeni, poslušni…
MUP, odnosno njihovi čelni ljudi, u čemu prednjači kao prava perjanica njihov čelni čovjek ministar policije. Donekle ga i treba shvatiti, budući da je nespretnošću svojih javnih izjava toliko iziritirao čak i ovaj naš narod, veoma tolerantan prema policiji… Neće se naš veseli narod osvrnuti na kršenja ljudskih prava, na mizogine i seksističke izjave i druge oblike atakovanja na rodnu ravnopravnost. Nažalost, trpeljivo ćutanje vrijedno svakovrsne osude, pretvaralo se u gromoglasnu, poltronsku apologetiku upućenu nosiocima vlasti.
Ministar policije izgleda previđa, uostalom kao i njegov politički lider, da su protiv njih pokrenuti masovni građanski protesti. Budući da broj “pendreka” nije dostatan tolikom broju građana (ne sporim ministrovo pravo da misli drugačije, jer ne znamo što mu dojavljuje Aleksa Žunjić, pardon Bečić) ali se valjda i Andrija Četnički nešto pita?! Ima zlobnika koji tvrde da je došlo do povremenih smetnji na užarenoj telefonskoj liniji Podgorica- Beograd – Moskva.
Upravo u vrijeme kad ređanje ovakvih činjenica pogađa po sred čela, odzvanjajući ispod prazne lobanje, ministar MUP-a raspisuje konkurs za regrutovanje neograničenog broja policijskih službenika, što je opet, zar ne, eufemizam za špijune, za šta će, ne sumnjam, imati veoma bogat asortiman…
No, što će biti kad za koji dan izgubi fotelju? Odreda ih znam koji bi lakše preboljeli smrtnu presudu, pa i potencijalno brzo izvršenje.
(Autor je književnik)
