Nismo svi sazdani od istog. Neko tek danas sakuplja sebe poslije krvavog dana cetinjskog... Kao da se vrela crvena Lubardina boja krvi i tragedije koja teče kao rijeka, u gradu koji rijeku nema, Cetinjem zloslutno prosula... Podsjetila nas na naš DNK... i Lubardinih i Dadovih i svih drugih umetničkih svjetova, koje poklanjamo tako lako tuđim baštinama, sa kojim veze nemamo.
Moraju ovakvi strašni duhovi da nas podsjete i objasne zašto su naši. Neka ih uzmu i tuđini slobodno, ako imaju stomak za takvu sudbinu, korote i podignute kičme i “brk u brk” stav za svoje ideale, uvijek!
21Dva strašna zločina, rukopisom samog đavola ispisana, za tako kratko vrijeme u gradu u kome je "krvavo Lubardino nebo" stvar pobune i žrtve za slobodu najmanje vijek udaljeno od nas!
Nema čovjeka koga vremenska blizina krvavih pireva cetinjskih nije zapitala - o čemu se ovđe radi?! Ko poznaje Cetinje znaće koliko je i samo jedan od dva tragična dana za cijelu istoriju grada veliki, nevjerovatni incident u takvom kolektivnom duhu. Duhu dobrodošlice putniku namjerniku, gostoprimstva, vedrog i vrcavog duha, legendarnog humora, ali i pasioniranog i nadahnutog patriotizma! Nadahnutog, ali nikad destruktivnog! Pasioniranog, ali antinacionalističkog!
Znam, svi pazimo šta ćemo reći i kako formulisati sve u trenutku teškom za svakog, a posebno za porodice nastradalih. Ali ako neko treba naglas da izgovori onda neka se kaže - da li je nekome sumnjivo što baš Cetinje (jedan mali grad) zadesi dva puta tako teška rana za kolektivnu svijest? Je li nekome čudno što iracionalno, po drugi put sprovedeno masovno ubijanje, doživljava grad koji je posljednji bastion slobode ove okupirane države?Grad koji je simbol nepristajanja na represiju, bilo koje države, politike ili nečeg trećeg…
U kakvoj su, dođavola, vezi ova dva događaja? Pitate li se svi? Logično je pitati se i tražiti odgovor!
"Lepa je Crna Gora, ali Cetinje treba izbegavati, opasni ludaci žive tamo. I nije, brate, Crna Gora Cetinje, bre!"- čuo sam nekoliko puta. Da, Cetinje nije samo Crna Gora, ali nema Crne Gore bez Cetinja i svega što simbolizuje taj grad. Viteška, gotovo šamanska opijenost slobodom!
Ukoliko su cetinjske tragedije, ipak, nekim čudom, nastupile sasvim slučajno, na način na koji su obje nastupile - u vrlo sličnom maniru: da komšija koji slovi za dobrog ili građanin koji se veseli u više kafana sa drugim sugrađanima - u sekundi promjeni svijest i počini djela u koja je teško i povjerovati, koja te kao biće sruše, izranjavaju, poraze i zauvijek ti promijene pogled na život, onda je uzrok svemu nešto mnogo konkretnije?
Godinama supresirana (potisnuta) nesloboda, ponižavanje od strane dobrog dijela javnosti, državni vrh koji targetira cijeli grad, na sve moguće loše načine... Državni vrh koji građane koji žive okupirani sa svih strana, provocira sa dizanjem tri prsta, uvođenjem Zetske banovine kao stila za estetska rješenja logotipa i generalno ključa za suštinski položaj države i građana u odnosu na Srbiju, najavljuje promjena Ustava, jezika, zastave, himne, zakona o državljanstvu…
I sad ćutite, pravite se mrtvi, bježite od odgovornosti koliko vas noge nose? Stići će vas pravda koliko god bježali od nje! I vas, i one koju su iskalkulisali u zadnji čas da su im ultrasrbende koji nisu previše gadljivi na alternativne nazive za genocide, najbolji partneri za zajedničko vršenje vlasti.
Namjerno ste sproveli ustoličenje vašeg vladike, da biste pokazali svoju silu, uz svu bagru mafijašku koja čeka "na telefonima", i sa paravojnim formacijama oko manastira! Tamo je mjesto Cetinjanima i drugim vjerujućim ljudima, vi ste - sada “državni vrhu", postavili mafijoze pod punom ratnom opremom nad ćivotom Svetog Petra! Spržli ste vazduh tog grada, otrovali ljude, djecu... Padale su ptice sa neba, mrtve... Kučića i mačića više nije bilo... Da pokažete čiji je grad? Ako je vaš, dje ste sad? U zbijeg od sramote i bruke! Oni koji trebaju su tu.
Oduzeti građanima oružje - prva je reakcija predsjednika države: nema toga Crnogorca koji će vam svojevoljno predati oružje dok i posljednji metak ne izvučete iz vjerskih objekata u kojima se krije ogromno oružje Crkve Srbije! No, toliko valjda i sami znate.
Narativi za one koji otvoreno sagledaju svijet koji živimo - Olimp na kom su bogovi visokofunkcionalni Vučić, sveti Žeks u narkotičkim megalomanskim idejama, Vulin sa kombinacijom sindroma obojice i Baka Prase kao dio začaranog kruga tog okultizma kiča, moći i perverzije, kao državničkih stila.
E sad, uporedite Cetinje Dada Đurića, Danila Kiša, Njegoša, sa monstruoznim kulturocidom Pink Srbije koji je sa dovoljno para i vojne sile, svoje šape stavio na ovaj grad? Nekada je Cetinje imalo snagu da osvijesti ideju samosvjesne Crne Gore, pa onda one referendumske, a danas je svaka mogućnost djelovanja Cetinja na svijest ove zemlje, izolovana!
Taman kad je djelovalo da se svjetlost ovog veličanstvenog na daleko poznato, poštovanog i harizmatičnog grada, polako u krvi gasi... probudila se masovno, neopisivom snagom, nezaustavljivim zaraznim osjećanjem pravde - SVIJEST POBUNE! PROTEST! Iz dubine srca građana! Bez političkih motiva i skrivenog poteksta! Ljudi su se povezali najjednostavnijom logikom koja postoji - NORMALNOŠĆU!
Svijest koja neće samo poslati u istoriju metroseksualne ministre, koji ne daju fotelju ni pored 12 beživotnog tijela, već u momentu više brinu o tome kako izgledaju ispred kamera!? Da li ima previše sjaja od rasvjete na naočarima?! Dok javnost čeka informacije o žrtvama? STVARNO?!
Onima sa dijagnozama, a pritom protiv sopstvene zemlje - OSTAVKE! Do tada - PROTESTI.
Probudila se normalna Crna Gora koja će "previti Cetinje" i boriti se za normalnost u zemlji sa Lovćenskom vilom kao liderkom.
Dok tvoje srce ne zacijeli, mitski grade koji čuvaš grobove naših gospodara i pjesnika, u tvoje ime maršira Crna Gora! Lijeva, desna, lijeva, desna... sve dok se konačno ne pojavi sunce, "a bulevari svijeta zapamte muziku i naših koraka!". A ti moraš brzo na noge. "Za one što te vole!"
