"Postavlja se pitanje namjera i pitanje promišljenosti određenih planova kada je ZB u pitanju."
"On se vjerovatno zalaže zato što na taj način želi da se pokaže kao konstruktivan partner Zapadu jer je očigledno od određenih adresa, ponavljam određenih adresa, dobio signal da bi se to gledalo pozitivno. Ono što je problem u tome je što sa visine drugih adresa stižu veoma decidni stavovi da se to ne bi gledalo pozitivno. Iako postoje ozbiljne optužbe od Abazovića da svi koji kritikuju Otvoreni Balkan rade to iz ličnih razloga... Naime Otvoreni Balkan se do sada pokazao kao jedna pragmatična formula kojom se dolazi do nekih brzih rješenja ali koja u stvari ne rješavaju ništa", navodi Vuković za Antenu M.
Objašnjava da je Otvoreni Balkan nedefinisan sistem ekonomskih umrežavanja sistema koji sami po sebi još uvijek nijesu kompatibilni.
"Otvoreni Balkan svjesno i namjenski potire i zanemaruje druge cjeline koje su neophodne za sveukupnu integraciju tih sistema. Prije svega kada su u pitanju politički i pravni parametri u tim zemljama. Samim umrežavanjem postiže se taj neki načelni cilj konsolidacije ekonomskih sitema između onih zemalja koje tek treba da ostvare evropske standarde i veoma su daleko od toga. Dakle integrisu se sistemi koji su daleko od evropskih standarda se umrežavaju kako bi pokazali da su spremni za Evropsku uniju. Dakle to je apsolutno kontradiktorno", pojašnjava on.
Vuković upozorava da je Otvoreni Balkan neka vrsta plana i prečice koja je dobro osmišljena u Beogradu i Tirani da se na veoma pragmatičan način proda slika o nekoj vrsti promjene paradigme na Balkanu, đe će Srbija i Albanija pokazati da su spremne sarađivati na ekonomskom planu.
"Ne sarađuje se na političkom planu, ne sarađuje se na pravnom planu, ne otvaraju se veoma kompleksna pitanja iz prošlosti, ne dovodi se u pitanje ništa što je opterećivalo region i zbog čega je region i dalje u postkonfliktnom stanju već se pronašla formula koja i te kako rezonuje kod određnih krugova na zapadu o tzv liberalnom miru. Liberalni mir se nikad nije pokazao kao dovoljan, Kina i Amerika imaju veoma intenzivnu ekonomsku saradnju ali istovremeno i snažne političke tenzije između sebe. Rusija i te kako ekonomski sarađuje sa EU ali nikako da se politički i pravno harmonizuje sa EU. Takođe možemo reći i sa Turskom, Turska i te kako ima intenzivnu ekonomsku saradnju sa zapadom ali nikako da se pravno harmonizuje, to su odvojene kategorije", ističe on.
Upitan da li je nakon jučerašnjih izjava, Abazović pojačao sumnje da ispunjava zadatak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Vuković kaže da ne zna da li on lično ispunjava njegov zadatak ali to što on priča je muzika za Vučićeve uši.
"Je li sad Abazović ispunjava njegov zadatak ili ispunjava nekog drugog ili trećeg nezahvalno je špekulisati. Takve vrste veza u stvari samo hrane one narative koji žele da se odupru otvaranju kompleksnih, teških i esencijalnih pitanja na Balkanu, kako bi se zaista došlo do konsolidacije svih sistema na ZB i kako se duhovi prošlosti ne bi mogli vraćati i ponovo činiti taj region konfliktnim. Trgovinska saradnja nikad nije obezvrijedila mogućnost ponovnog konfilkta bilo đe, đe je to bio jedini ključ saradnje", navodi.
Govoreći o ulozi specijalnog izaslanika Stejt departmenta Gabrijela Eskobara u čitavom procesu, Vuković kaže da Eskobar očigledno vjeruje u narativ ekonomske saradnje kao nekoj vrsti metode kojom se u stvari region okreće sebi.
"Očigledna je namjera njegova da u Otvorenom Balkanu vidi mogućnost Amerike da on u stvari kontroliše te procese i da to bude prvi korak ka mnogo dubljim procesima na političkom i pravnom nivou. Ono što je začuđujuće je da u svoj toj težnji ka intenzivnoj trgovinsloj saradnji u regionu niko sa zapada ko ohrabruje takve planove nije tražio bilo kakvu vrstu garancije kako od Srbije tako i od Albanije, da će se morati otvoriti i politička i pravna pitanja kako bi ti procesi imali smisla, da se tako nešto očekuje od njih, već se hrabri taj narativ o isključivoj ekonomskoj saradnji kao da je samodovoljan", kaže profesor i dodaje:
"Ako vi zapravo zatvrate oči pred činjenicom, da dok se jača narativ o ZB lideri tog pokreta jačaju saradnju sa Rusijom, i da vam to nije dovoljan primjer da se oni ni po koju cijenu neće usuditi da otvaraju politička i pravna pitanja, onda se stvarno postavlja pitanje namjera, i pitanje promišljenosti određenih planova kada je OB u pitanju", zaključuje Vuković.
