I pored poskupljenja, trgovci naftom "ne trljaju ruke" jer marža koju obračunavaju, a koja je definisana Vladinom uredbom, u fiksnom iznosu po litru, dakle ostaje ista bez obzira na povećanje cijena. Analize će pokazati, ali pretpostavka je da su su zbog obima pada prometa, bez obzira na veća zahvatanja države po litru prodatog goriva, i prihodi od akciza i raznih dažbina vrlo vjerovatno niži. Tako da su u ovoj priči svi na gubitku, i građani i trgovci i država.
Potrošnja goriva, iako to ne odaje utisak sa podgoričkih ulica, pala je u dva mjeseca ove godine za oko 20 odsto, saopšteno je Dnevnim novinama iz kompanija koje se bave prodajom naftnih derivata. To je snažan pad. Na to su najviše uticale nepovoljne vremenske prilike, ali i cijene naftnih derivata koje su za godinu porasle oko 11 odsto. Visoke cijene goriva nijesu donijele profit ni naftnim firmama. Uredbom Vlade iz 2002. godine kojom se utvrđuju maksimalne cijene goriva definisano je da je marža u fiksnom iznosu po litru, tako da ni naftnim firmama rast cijena nije donio profit, a zbog pada prodaje i činjenice da je u uslovima rasta cijena naftnih derivata na svjetskim berzama potrebno angažovanje mnogo više kapitala za održavanje istog obima posla, njihovo je poslovanje dodatno opterećeno.
Činjenica da je Crna Gora kao sistem visoko neotporna na skokove cijena nafte i njenih derivata na svjetskim berzama, otkriva nedovoljno strateško uređivanje tog sektora. Zbog nepostojanja jasne politike u tom sektoru Crna Gora nema rafineriju, tako da svi koji se bave trgovinom nafte u našoj državi kupuju gotove proizvode. Jedini način na koji bi se, eventualno, kako-tako moglo uticati na cijenu, bilo bi postojanje rafinerije koja bi, opet eventualno, nabavkom većih količina sirove nafte i njenim rafiniranjem u derivate mogla donekle "peglati" nagle skokove cijena finalnih proizvoda, piše list.
foto:
seebiz.eu
