Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Toma Nikolić je obavio svoju predsjedničku promociju u uskom krugu lokalih Srba sa Filipom Vujanovićem na čelu, jedinim relevantnim predjednikom države iz susjedstva. Štampa je ''očajno'' izvještavala o tom događaju (očajavala je zbog njegovih izjava) a neki neznaveni crnogorski izvještači su se čudili kako su se to urotili protiv njega najbliži?
SAO Toma i principi: Ne, Toma se se uvrga na Voja (Koštunicu) koji je u prvoj izjavi - koju mu niko iska nije - iskazao da mu je Hag i Evropa zadnja rupa na svirali. Sad je Voja (Koštunica) u toj rupi a tu urotu protiv sebe slijedi izgleda i Toma. Odrodio se i od rodbine i od najbližih. Reka je da je odavde, od Božovića, ali da više nikoga svoga nema ovamo. Sarnio je poreklo čim je steka položaj. Crnogorac 100%. Tako je, nakon dvadeset godina bavljenja politikom, od čuvara vječne kuće postao čuvar prolazne, mandatom ograničene kuće. Radikalno se promijenio u smislu službe a u smislu politike - radikal do groba. Iz te duše izašao je duh kao iz zaptivene boce i ovjerio njegovo nacionalističko uvjerenje, od malih nogu, da su Srbi ''svi i svuda'' samo ih treba okupiti.
To što ga dere štampa sam je naručio. Odma je zaiska Kosovo natrag po sistemu svi Srbi u jednu državu (a tamo ih je tek za lijek). Onda je strka u Rusiju đe je dočekan po protokolu (kao da nije izabran) na stolici malo jatornijoj od škanja čime mu je Putin doznačio značaj za majčicu Rusiju. Potom se ''obrnuo'' Evropi i na kraju se javio Hilari Klinton. Dobrojutro čaršijo na sve četiri strane. Usput je posrbio još jednom Vukovar a i Crnu Goru koju od srbovanja odavno više ništa ne s(v)rbi iako se češe na isto mjesto. U vezi s CG procurila je i jedna istina - ne ona da ne postojimo i da su ovđe njegovi nacionalisti ugroženi - već istina postojeća i poznata da je u pitanju vlasništva kojim gazduje SPC. Baš ga briga za poreklo, imanje je u pitanju. Niko nije reagovao u ime ove države a ni u ime Božovića, iako ih je ''istražio'' ni krive ni dužne, a ima ih ka radikala. Toma se drži one narodne kad ''neko'' uzme vlast prvo smakne tatu. E to su Crnogorci! Đe gođ uzmu vlast - naizvan ubiju poreklo. Ništa novo!
Obavezna dekoracija: U mjestu Dobrčin nadomak crnogorke granice prema Albaniji nedavno je otvoren most preko Cijevne. Svečanost je bila veća od mosta jer su mještani s obje strane rijeke decenijama željeli drugu obalu. Premoštena su njihova očekivanja i kako je naglasio predsjednik gradske opštine Tuzi, most je na usluzi svim ''građanima dobre volje''. Kad su u pitanju takve svečanosti i objekti ističe se tzv.''obavezna dekoracija'',tj.državna zastava. Bila je istaknuta pa pomaknuta prije svečanosti. Na to su reagovali novinari a odreagovali političari ''da nije bilo loše namjere''...
A kako bi se drugačije moglo nazvati uklanjanje državnog simbola, kad nešto država podiže na svojoj teritoriji ako ne ''lošom namjerom''...Ili je taj potez pred svečanost nečija ''dobra namjera''. Da li se to nakon Salji Berišine izjave da Tuzi treba da dobiju opštinu, ''nadodaju ruke'' na uvozna mišljenja u Crnu Goru!? Neka ovaj komentator u pravu ne bude, ali bude se slične naravi.
Tako je skoro, u Ulcinju, izvjesni kosovski Albanac (porijeklom odavde) okupio, navodno i neformalno, sve lidere albanskih partija iz Crne Gore da se ''nešto'' dogovore? Da li je taj „došljak po porijeklu'' naš, a po političkoj naravi radikalni parlamentarac Skupštine Kosova ovamo prispio po pozivu ili po ličnom nahođenju - zasad ne znamo!? Zasad znamo da su ''uvozne ideje'' uvijek na štetu domaćina, te da su krajem devedesetih, proizvele progon kosovskih Albanaca, pa su na desetine hiljada od velikog zuluma, skapulali glave u Crnoj Gori. Ako je poštovanje i zahvalnost stigla svojevremeno i sa Kosova, i iz Albanije, i Albanaca iz Crne Gore - o čemu se sad radi? Ko to tamo peva lošim uzorima. Slični uzori i uvozne ''ideje'' su inicirale početkom devedesetih i onda - marš na Tuzi. Tada su ustali, isključivo Crnogorci s obrazom, protiv onih (bez)obraznih da protestima i javnom riječju zaustave pohod. I zaustavljen je. Bio sam i svjedok i sučesnik protesta. Pablo Neruda se pita u jednoj svojoj pjesmi:''Zašto je ljubav tako kratka a zaborav tako dug''? No, na Balkanu ništa novo a Crna Gora je pod Balkanom.
Vibrator naših naravi: U nas je, ovih dana, najveća javna zanimacija ko je trošio vještački ud, tzv. vibrator pa ga u seksualnom zanosu skršio u vlastitom šupku?
Video snimak je učinjen u hiruškoj radionici KCCG i otiša je u javnost. Sad se naslućuje ko je samokorisnik tog ortopedskog pomagala za vanprirodni blud. Kad bi to otkrili bili bi riješeni svi problemi KAP-a, privrede, elektroprivrede, i ostalih vanprirodnih djelatnosti, korupcije i kriminala. Kad je gođ u CG trebalo da se odvuče pažnja s glavnih problema ili nekome da se naudi, organi sigurnosti bi mu poturili ud. Proglasili bi ga bludnikom, pederom, svaštočinom.
Jednom je pjevana pjesma: ''U dolini pokraj reke, rodilo se crno dete. / Sad će deda iz Afrike kod unuka na paprike.''...Tada su gađali Zećane (u osmercu stihu). Poslije su jednoj picmolojki koja je vodila prirodnu ljubav u prirodnim uslovima (u Gorici) ''prišili'' otrovnicu, te da je zmija pečila posred one njene čavke. Navodno ona je otkrila lokaciju a ljekari su joj vidali vrsnicu. Kasnije su i ljekari na..bali. Najmanje trojicu su uz policijsku logistiku ''provalili'' kao pedere i to turili u javnost. Kad je CPC registrovana i njeni začetnici su ''provaljeni'' kao ljudi od gej naravi. Uglavnom, policija je kumovala svim ovim događajima ili im je bar držala svijeću. Sad doktori pruzimaju štafetnu palicu i s dokazima idu u javnost.''Tko bi gori sad je doli''...I policija sad mora da provali u dubinu problema te da ufati snimatelja i promotera viđeo snimka u javnost. Uz to na putu za Evropu mora da nadgleda svaki šupak da se na zacrveni bez vlasnikove volje. A ovo sa vibratorom je veliki moralni iskorak za CG. Taj zasad, NN potrošač tehnološkog uda, rađe se opredijelio da udari na sebe vibratorom nego na obraz nekog prirodnog zagodžije.
A što se tiče države vibratori joj ne trebaju.Vibriraju je sa svake strane ka sansku kozu i niko ništa ne istražuje. Na Balkanu ništa novo.
