Kotorani su Euroligu osvojili srušivši u finalu neprikosnoveni Pro Reko, a tokom čitave evropske sezone ostvarili su sedam pobjeda i remi, uz dva poraza.
U grupnoj fazi, Primorac je ostvario četiri trijumfa, uz dva poraza. Oba puta Kotorani su poraženi od Olimpijakosa (7:9, 8:9), dok su upisali pobjede nad Šibenikom (13:6, 17:7) i Breśom (15:7, 13:9).
Preko najvećeg rivala do fajnl-fora
U četvrtfinalu je uslijedio veliki crnogorski derbi. U prvom duelu u Kotoru, Primorac i Jadran su remizirali (12:12), no u revanšu je uslijedila minimalna pobjeda Kotorana za plasman na fajnl-for (9:8).
Domaćin fajnl-fora bila je Rijeka, a pored Primorca, na završnom turniru našao se ‘neuništivi’ Pro Reko, te dva kluba iz zemlje domaćina – dubrovački Jug i zagrebačka Mladost.
U polufinalu, Primorac je bio bolji od Mladosti, rezultatom 11:9. Presudila je bolja igra u trećoj četvrtini, nakon koje su crnogorski vaterpolisti imali nedostižnu prednost – 8:5.
Čudo u finalu
Kotorane je u velikom finalu, upravo na ovaj datum, čekao favorizovani Pro Reko. Nije bilo mnogo onih koji su vjerovali kako će Primorac doći do evropskog naslova, no nakon atomskog vaterpola – čudo se dogodilo.
Nakon regularnog dijela utakmice, u kojem su Kotorani ispustili tri gola viška (6:3), bilo je neriješeno – 7:7 (1:1, 3:2, 1:0, 2:4). U prvom produžetku nije bilo golova. No, u drugom jeste, i to jedan – postigao ga je Mađar Štajnmec, čime je Primorac postao prvak Evrope.
Primorac je te sezone vodio trener Ranko Perović, a za kotorski sastav nastupali su Zdravko Radić, Draško Brguljan, Damir Crepulja, Antonio Petrović, Darko Brguljan, Jurij Zatovič, Gergelji Kiš, Vjekoslav Pasković, Boris Pavlović, Bojan Milošević, Adam Štajnmec, Dragan Drašković i kapiten Nebojša Milić.
