Da ste prije mjesec dana po ulicama Londona pravili anketu na pitanje – ko je najsrećniji par u Kraljevstvu – odgovor vjerovato ne bi bio da su to Čarls i Kamila, već tridesetpetogodišnjaci, bralni par Džastin i Maksin Rejsk. Riječ je o dvoje apsolutnih anonimaca koji su ušli u novinske hronike pričom o tiome kako su smršali, po 40-tak kilograma svako od dvoje, i nakon toga otkrili bračna zadovoljstva na koja su bili zaboravili.Sedam dana britanski tabloidi objavljivali su fotografije dvoje supružnika, prije i poslije
Novinarska inovatorka: Koji je put koji vodi običnog muškarca ili ženu na naslovne strane listova, prije nego što će se vratiti u pređašnju anonimnost? Da bi se to otkrilo, treba se popeti na drugi sprat zgrade na uglu Ulice Lankaster i Portobelo u Londonu, mjestu koje je nekada bilo meka za tragaoce za raznim starinama.Ovdje je Nataša Kurtni Smit, bivša novinarka
“Ova vrsta informacija veoma je tražena. Samo nedjeljnici, koji žive od takvih stvari, imaju u Britaniji 12 miliona čitalaca”, objašnjava dok sjedi za svojim radnim stolom na kojem je fotografija njenog sina od 18 mjeseci. Na zidu je ogroman kolaž članaka iz
Ima listu telefonskih brojeva običnih ljudi koja izgleda kao pravi imenik. “Dugo sam pratila crnu hroniku, ljudi koje su novinari dugo opsijedali, a potom ih zaboravili”, kaže. Ona i dvije djevojke koje joj pomažu primaju svakoga dana dvadesetak mejlova, izdvajaju zanimljive, predlažu ih šefovima i pretvaraju ih u članke, obogaćujući ih detaljima, najčešće skupljenim na licu mjesta. Za dvije godine objavili su 400 članaka.
Medijska (zlo)upotreba: Tržište je surovo za tradicionalne medije, i moraju se nalaziti novi modeli novinarstva. U SAD-u eksperimentišu sa
“Čitaoci su veoma zainteresovani da čitaju o tome šta se dešava ljudima kao što su oni. Zadovoljiti tu radoznalost, to je izazov star koliko i ova profesija”, kaže Džon Džefi, bivši novinar Mančester Ivning Njuz-a i suvlasnik sa Anđelom Epstajn u novorođenom Sell That Story (prodaj tu priču) u Mančesteru.Njemu dugujemo reportažu, koja je išla u večernjim satima na Fox-u, o maloj Tiani Luis MekHju, djevojčici od dvije godine koja boluje od jedne veoma rijetke bolesti zbog koje nije mogla da plače.Nataša Kurtni-Smit odbija kritike onih koji je optužuju za cinizam, da je stavila ljudsku patnju na aukcijsku prodaju. Jer, ljudima se, naravno, te priče plaćaju.
“Prije će biti da je riječ o pobjedi običnog čovjeka koji traži nadoknadu zbog medijske upotrebe. Neki nisu zainteresovani za novac, bitna im je druga vrsta satisfakcije, kao jedna žena koju je godinama maltretirao muž, ugledan i poštovan u svom mjestu. Do momenta kada je Dejli Mejl kupio priču o tome.”Cijene variraju. Ekskluziva donosi akterima i 5-6 hiljada funti, ali manje interesantne su oko 200. Tu je nadoknada za Natašu, tarife za frilensere, od nekoliko stotina do hiljade. Vrijedi li?
Za izvjesnog Henrija - da. Nije mogao da živi sa svojom ravnom zadnjicom, ali nije imao novca za plastičnu operaciju. Dok nije saznao za Talk to press.
(Pripremila i prevela G. B.)
