Rezultati istraživanja Titanove atmosfere sugerišu da bi se tamo mogao nalaziti "skladište" prebiotičkih molekula, ali i otvaraju nov pristup nastanku života na Zemlji.
Umjesto miješanja u "primordijalnoj supi", moguće je da su prvi sastojci života na površinu naše planete pali u obliku kiše iz "primordijalne izmaglice" na višim slojevima atmosfere.
Tokom eksperimenta u kome su proučavali moguće hemijske reakcije u gasovitoj atmosferi Saturnova najvećeg mjeseca, naučnici univerziteta u Arizoni otkrili su cijeli niz složenih organskih spojeva, među kojima i aminokiseline i baze nukleotida.
"Rezultati naših eksperimenata pokazuju kako je moguće dobiti vrlo složene molekule u vanjskim slojevima atmosfere", navodi Sarah Hörst, postdiplomac na Lunarnom i planetarnom laboratoriju na ovom univerzitetu. U saradnji sa svojim mentorom, profesorom Rogerom Yelleom, ona je vodila ovo međunarnodnom istraživanje, prenoai Tanjug.
Među dobijenim molekulima nalazile su se i molekuli koje čine sastavni dio genetskog materijala molekula DNK i RNK: citozin, tirozin, adenin, timin, guanin i uracil (dušične baze) te dvije najmanje aminokiseline; glicin i alanin. Aminokiseline su sastavni dio proteina.
Hörstova je prezentovala rezultate svog istraživanja 7. oktobra na sastanku Odjeljenja američkog društva astronoma za proučavanje planeta, održanom u Pasadeni u Kaliforniji.
Titan je godinama zbunjivao i fascinirao naučnu zajednicu. "Riječ je o jedinom mjesecu Sunčevog sistema koji posjeduje održivu atmosferu", objašnjava Hörst i dodaje: "Njegova atmosfera prodire u svemir mnogo dublje od Zemljine. Ipak, mjesec je manji od Zemlje pa atmosferu privlači mnogo manja gravitacija".
Titanova atmosfera mnogo je gušća od Zemljine. Na površini, atmosferski pritsak jednak je pritisku na dubini od skoro pet metara. "Istovremeno, Titanova atmosfera više liči na Zemljinu nego na bilo koju drugu atmosfera Sunčevog sistema", ističe Hörst.
U suštini, Titan često zovu "Zemljom zamrznutom u vremenu", jer mnogi vjeruju da je tako izgledala mlada Zemlja.
Na slikama koje je "Voyager" poslao na Zemlju 1970. godine, Titan je izgledao kao mutna, narandžasta kugla. Dugi niz godina to je sve što smo znali o Titanu. "Voyager" je uspio snimiti samo vanjski dio atmosfere, ne i samu površinu mjeseca. Znali smo da ima atmosferu koja sadrži metan i ostale male organske molekule. I to bi bilo sve" navode naučnici.
U međuvremenu, naučnici su saznali da se Titanova izmaglica sastoji od aerosola, poput smoga koji okružuju mnoga
Tačan hemijski sastav Titanovih aerosola i dalje nije poznat. Ono što ih čini toliko zanimljivim jeste činjenica da sadrže organske molekule - prvi korak prema stvaranju života kakvog poznajemo.
"Želimo da znamo koje se sve hemijske reakcije mogu odvijati u Titanovoj atmosferi i koliki im je domet. Govorimo li o malim molekulima koje mogu svoriti mnogo interesantnije stvari? Mogu li u toj atmosferi nastati proteini?", pita se Hörst.
