- DPS sa opozicijom jednoglasno dodijelio besplatni plac Srpskoj pravoslavnoj crkvi za izgradnju Hrama u epicentru Žabljaka? Ako, ima se, može se!
- U Ulcinju SDP sa Urom formirala vlast! Jer, čast je čast, a vlast je vlast!
- Na Cetinju SDP uz podršku Ure i Demokrata napravila svoju vlast! Red je red, polako komšije!
- U Nikšiću jednoglasno DPS-SD sa DF-om i pridruženim članovima proglasili slavu grada Nikšića... U sekularnoj državi, zemlji lideru u EU integracijama i protivno Ustavu, jer Ustavni sud reče u slučaju Herceg Novi da je to neustavno! Ljudi smo cenjeni sude, pa nek bude što bude
A zvahu nas da spašavam predśednika, veljahu oće neki „tuđi“ neustavno da mu ustavna prava uškope i ako o utvrđenoj neustavnosti niko ni riječ da reče, jer nemaše ko? Ma izgleda da za punazinu, što nas zazivahu da se okupimo i odbranimo predśednika i njegova prava, to i ne bijaše previše bitno. Jedino im važno bilo da postanu lijevo krilo, ili centarfor njegovog tima.
O Ustavu, zemlji i sakralnoj baštini koju koliko juče ćutke predadoše tim istim „tuđim“ ljudima, bez riječi ili mrkog pogleda, a kamoli kakvog skupa ili prejake riječi. O tome ostaviše da pričamo neke druge rede!
Ko bi dolje sad je gore, pa će jednog dana opet doć vakat da ko bi gore ode dolje
Da prostite, da im je do reda i zakona bilo, da sve ove godine predśednika i njegove ne branjahu, već da o državi mišljahu i promišljahu, ne biše dozvolili da u ovo besvjesno stanje dodimo. Znavali su oni od ništa napravit svašta, a ne da ne znaju kad treba kao danas narod okupit i predśedniku prava odbranit. Ovo na početku što pobrojah, to nas za samo dvije godine ovi što vele da su „naši“ častiše, bez da nas što pitahu. Malo li je to od „naših“, a sve mi se čini e ne govore „naški“, te nas vako zadužiše, e im se za vijek vjekova teško možemi odužit.
A zadužiše nas, što bi stari rekli, da nas ne trebaju više branit, jer ka` oni, niko nas neći, niti nas je moga nagrditi i zavadit. Ma izgleda, kako čine u potonji vakat, pojedini od „naših“ se lagano vrću na fabričko podešavanje. Ako, i treba se s vremena na vrijeme resetovat, vele valja ponekad iz početka započet.
Evo nas u blage dane, ma iako 15 godina „naši“ vlađahu, ma što to „naši“ značilo, Crnogorci ne mogahu u Podgorici, na Cetinje, u Baru ili ne daj bože u Bijelom Polju besplatno dobit kakav omanji plac. Rekli bi kakvu prdopoljinu, da Crnogorska pravoslavna crkva sagradi kakvu drvenu, ako ne bi imala para za kakvu kamenu crkvicu, da se Crnogorci imaju đe okupit i badnjak, ka ostali vjerujući ljudi, naložit.
Vele, oni što govorahu da su „naši“, śćeli su, no nijesu stizali od veljija rabota državnija. Ljuti boj se bio zametnuo, brajko moj, od borbe za imovinu, nije se stizalo o domovini razmišljat. Bili naumili, nije da nijesu, da u amanet ostave potomcima da o državi, naciji i vjeri razmišljaju pošto oni u veljoj muci i pregnuću i peto koljeno materijalno obezbijede i kakvu funkciju pride u nasljedstvo dodijele, ka onom malom od ovija današnjih te vladaju, te tata cipcijelu partiju u nasljeđe ostavi.
No, ne dade im se, osvježi u avgust 2020. godine, osvježi da se od ciče zime iz kuće nije moglo izljeć a kamoli o imovini promišljat. I dobro je što zaladi i mraz steže da korov promrzne, jer kako je bili obrnulo, šćaše nam kuću urnisat. Petnaest godina onakvog što naopakog činjenja, što nečinjenja vrnu nas u doba podjele kakve ne pamćaše ni najgore osmanilijsko vrijeme. I eto nam danas zemlje i naroda tu đe im je i mjesto. Niti znaju ko su, niti što su, ne znaju kuj će, a još manje s kim će. Blagoš nam s njima i njihovim činjenjem.
Treba se s vremena na vrijeme resetovat, vele valja ponekad iz početka započet
To što nas ima poprilično, koji znamo i vrlo jasno i gromoglasno kažemo da smo Crnogorci, narod od dvije vjere i tri konfesije, čiji jezik je crnogorski, sa pismom od 32 alfabeta, koji badnjak nalažu pred Crnogorskom crkvom kada nam ga crnogorske vladike osveštaju, to ne mijenja našu muku, e nam se braća, komšije i kumovi pogubiše i posrbiše.
U moj vakat, tamo neđe iz druge polovine prošlog vijeka i s kraja prohujalog milenijuma, nijesi mogao nać Beograđanku, poneko bogami i kakvog Beograđanina, zavisno od afiniteta, a de nema kakve crnogorske korijene.
Bilo nekad u stari vakat, al` je danas malko drugačije, što bi rekli, ko bi dolje sad je gore. Danas teško da mo`š nać nekog Grbljanina, Paštrovića, Pivljanina, Kuča, Vasojevića, Moračanina ili Zećanina, a da mu preci nijesu od kakve loze svetorodne serpske.
Jado moj, al' su se ti serpski vladari i njihova svita meračili, još u onaj vakat, po primorju serpskom i Zeti zemlji ravnoj, i širok trag za sobom ostavili. To što početkom XX vijeka Grbljani veljahu i zapisaše popovi da je 80% familija grbljanskih porijeklom iz Stare Crne Gore, zemlje od četiri nahije, a 80-ih godina XX vijeka preko 95% Pivljana, Kuča, Vasojevića, Moračana i Zećana se kazivahu i ponosahu sa svojim crnogorskim imenim i prezimenom, to je nebitno, to je stari vakat, stara nauka, sad je novo doba, nova muka i velja nauka.
Sad je ime i prezime serpsko, a zemlja porekla, što bi rekli, geografski Crna Gora, kao što je nekim Semberija, ravna Vojvodina ili Šumadija. Ljepše je, jado moj, bit 27. region srbijanski, no ponosita slobodarska zemlja crnogorska. Jes bogomi, tako vele popovi!
Sad ti ono serpsko podreklo, što ti kakva baba zasluži, umećući gen neke od svetorodnih loza serpskih u genom socijalnih skupina crnogorskih, daje pravo kao onaj ausvajs iz Pljevalja što izdavaše ista ona nekadašnja Vlast, što veljaše da je „naška“ kao i ova današnja što vele da je „tuđa“, da si od naroda srbijanskog potekao i da imaš slobodan i otvorem pristup kakvom biogradskom splavu ili vikendici na Zlatiboru.
I tako, nekad bilo danas se prepričava, polako u legende prelazi, da je na pomenutim prostorima bivalo nekih ljuđi te su se Crnogorcima zvali. No, kako rekoh, ko bi dolje sad je gore, pa će jednog dana opet doć vakat da ko bi gore ode dolje.
Do tad u Staroj Crnoj Gori zemlji od četiri nahije i brdima njenim, ostaće śeme đe je klicu zametnulo, da očuva i sačuva ime, jezik i zemlju crnogorsku. Da nalaže badnjak pred dvorima i sa vladikama crnogorskim, kog su oni a ne tuđinci im birali i helikopterom dostavili.
Eto toliko od mene za vas u ove blage dane i da mi ih u zdravlju i veselju, porodičnoj sreći i zadovoljstvu dočekate, ma kojoj gođ naciji da velite da pripadate.
S poštovanjem,
Predrag Zakov Boljević
