Nikada se više nije govorilo o sankcijama prema političarima u BiH kao posljednjih mjeseci. Jedni sankcije posmatraju kao jedino moguće rješenje za suzbijanje destrukcije, dok su za druge sankcije tek posljednja opcija koja treba biti usko usmjerena kao kazna za korupciju.
Američki diplomata zadužen za Zapadni Balkan Gabriel Escobar jučer je u Hrvatskoj kazao da sankcije kao mehanizam postoje, ali da ne voli govoriti o njima.
"Sankcije postoje, ali neće biti usmjerene na Republiku Srpsku i Federaciju BiH ili na njihove građane, nego na korumpirane pojedince", rekao je Escobar.
Ocjena američkih diplomata je da je korupcija najveći i suštinski problem u BiH te da političari destruktivnom politikom štite svoj kriminal. To je u velikoj mjeri vjerovatno i tačno. Međutim, dešavanja na terenu, politički potezi i ogroman ulog koji je na sceni otvaraju i neka druga pitanja.
0
Zašto je došlo do problema?
Inicijalna kapisla koja je Milorada Dodika i njegovu stranku pokrenula u smjeru blokada je donošenje izmjena Krivičnog zakona u dijelu koji zabranjuje negiranje genocida i ratnih zločina. Taj zakon donio je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko. Nakon tog čina Dodik i vlast iz RS-a:
- odbijaju priznati legitimitet novog visokog predstavnika
- odbijaju državni zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i generalno ratnih zločina
- na teritoriji entiteta proglašavaju novi zakon kojim odbijaju primjenjivanje Inzkovog zakona
Dodik potom tu situaciju koristi za nametanje priče kako je RS diskriminisana na državnom nivou i pokreće proceduru povlačenja iz brojnih državnih institucija, iako je njegova stranka u državnom parlamentu izglasala formiranje većine tih institucija.
Narodna skupština RS-a je u međuvremenu pokrenula proceduru formiranja entitetske agencije za lijekove, a vladajući SNSD na Glavnom odboru usvaja Deklaraciju u kojoj se planira formiranje i entitetske vojske, kao i povlačenje iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i brojne druge.
U takvom podrivanju države mnogi zanemaruju sve to te pozivaju na dogovor. Ipak, takvi ne objašnjavaju kako i u kojim okolnostima tražiti da političari počnu raditi kada jedan od članova Predsjedništva urušava državu i radi na secesionizmu.
Kriminal i korupcija jeste jedan od najvećih problema u državi i neosporno je da sankcije trebaju biti usmjerene prema takvima. Međutim, šta je veći prioritet u ovom trenutku? Zaštititi državu i institucije ili pustiti podrivanje pa nacionalizam, uvrede i blokade izjednačavati s korupcijom.
Ne treba zanemariti da Dodik cijeli jedan narod svodi na vjersku skupinu, omalovažava institucije i blokira sve procese. Suštinski nameće priču kojom demonizira Ustavni sud BiH, koji je zaključio da su poljoprivredno zemljište i šuma isključivo u nadležnosti države. Dodik želi da entiteti imaju kontrolu nad tim, čime će ispuniti jedan od ključnih uvjeta koji mu trebaju za secesiju.
Korupcija jeste problem, ali je korijen trenutnog stanja negdje drugo.
